"Imali smo neke druge planove ali kao i sve u zivotu stvari se mijenjaju a i na čovjeku je da zivi u skladu sa novonastalom situacijom... Između toga da se prepustim, držim stisnute palčeve da će sve biti u redu jednog dana ili promjenim svoje želje i prilagodim se, biram bez razmišljanja ovo potonje.. Jer ne želim se dovesti u situaciju u kojoj ću provesti pola svoga života nesretna jer sam samu sebe svjesno dovela do toga da nemam obitelj, a to je nešto što sam uvijek željela..." citat jedne djevojke koja se želi udati za mladića nespremnog za brak.

To je stvar koju je smatrala za nešto do čega bi neminovno trebalo doći i što se podrazumijeva. A sad to ostaje nerealizirano. Na žalost, mnogo toga što se prije "podrazumijevalo" danas je mnogim ljudima tek nedostižan san.

Podrazumijeva se i pravo svakog čovjeka da ne bude gladan, pa pogledajmo gladnu djecu Afrike, koja nemaju doručak, ručak i večeru dnevno, nego ni jedan pristojan obrok.

Svatko bi trebao imati pravo da ima gdje živjeti, pa pogledajmo ljude koji završavaju u prihvatilištima, jer nitko ne brine za njih i nemaju nikog svog.

Pa ljude koji bi trebali biti pristojno odjeveni, a hodaju uokolo u dronjcima, budući nemaju novaca za kupiti nešto za odjenuti.

U redu, to su ekstremniji slučajevi, a većini običnih ljudi je želja brak, djeca, posao.

Ali pogledajmo činjenice o braku. Kako se nekad većina udavala/ženila, danas to nije toliko konkretan slučaj. Neki se ne žene radi svojih uvjerenja, neki jer nisu našli dovoljno kvalitetnu osobu, neki zato jer ne mogu nikog naći. Mnogo je razloga, a kao činjenica ostaje to da  se broj brakova  znatno smanjio unatrag 50 ili više godina. Moderna emancipacija, da ne nabrajam drugo. Takva je moda, tisuću je faktora zašto. Tako da ako nekom to i spada pod neki konačan cilj i plan, ne mora značiti da će se on i realizirati. Depresivno razmišljanje? Ne, to su samo činjenice. Brak danas nije nešto što će se dogoditi apsolutno svima koji to žele. Pogotovo ne sretan brak, koji je zapravo i konačan cilj ubračivanja.

Što se tiče posla, prije se zaposlenje nakon barem srednjoškolskog obrazovanja podrazumijevalo. Bilo je bitno da čovjek želi raditi, ima volje raditi, te da ima obrazovanje, pa bi posao došao njemu, a ne on poslu. To je bilo nešto normalno što se podrazumijevalo. Neki su išli raditi u dijasporu, većinom oni nižeg obrazovanja, a većina je radila u Hrvatskoj i tako se skrbila za obitelj. Pogotovo obrazovaniji ljudi, s fakultetskom diplomom su imali posao u Hrvatskoj. Nije bilo uobičajeno da je osoba od 30 godina na teret roditeljima i da ne može doći do posla. Nije bilo uobičajeno, da uz fakultet treba i ogromno radno iskustvo, jer se na svaki oglas javi sto ljudi. Na žalost, danas je to uobičajeno i danas imati posao više ne spada u nešto NORMALNO, već povlašteno. Veliko mnoštvo ljudi neovisno o obrazovanju ili čak i iskustvu ne uspjeva dobiti posao. A nije da to oni silno ne žele. Samo to se više ne podrazumijeva.

Ljudi svašta žele, a veći dio toga se nikad ne ostvari. Dapače, najčešće nam se ne ostvari ono što najviše želimo! Čini mi se da je sreća sklop nekih slučajnih okolnosti nad kojima nismo imali puno utjecaja. Npr. slučajno sretnemo muškarca ili ženu s kojima završimo, slučajno se odlučimo za neki potez koji nam može učiniti život sretnim, slučajno dobijemo super posao jer smo se slučajno tog dana odlučili javiti na neki oglas. Sve je sklop slučajnih okolnosti. Teško da se možemo odlučiti - idem ja sad naći muškarca/ženu za kojeg ću se oženiti i biti sretan. Idem ja sad naći super posao s kojim ću ostvariti super plaću. Idem ja sad postati bogat jer to želim.

Kad idemo s nekom namjerom i samo zato što nešto silno želimo, ne mora uopće biti da će nam se ostvariti. Možemo užasno željeti brak, a baš zato to suprotna strana toliko ne želi ( da nam malo začini, tj. zabiberi život, kako bi to bilo da u životu sve ide kao po loju). Možemo užasno željeti neki posao, pa izgledati očajno na razgovorima za posao, tako da opet dolazi do paradoksa, da iako to užasno želimo i "učinili bi sve za to" svemir kao da se urotio protiv nas i nitko nam namjerno ne želi dati priliku. Možemo užasno željeti bogatstvo, ali zašto bi ono došlo nama. itd, itd. Sama želja nema nikakvog udjela! Jedino slučajna sreća i potom rad na tome!