Napisala: Kristina Zolota

Birokratizacija duha je smrt osobnosti. Danas čovjek nema lice, već samo broj ili nazivnik "Gospođo", "Gospodine".

Danas živimo u jednom materijalističkom društvu u kome ljudi postaju objekti. Kotačići jednog sustava.

Čovjeku je oduzeta personalizacija, subjektivizacija, oduzeta mu je njegova jedinstvena ljudska sudbina. Njegova bitnost postaje nebitnost i on postaje objekt u jednoj državi sa njezinim vlastitim demokratskim ustrojstvom.

Birokratizacija je sredstvo kojom čovjeka svodimo na lako rješivi objekt manipulacije njegovom sudbinom.

Svaki čovjek želi biti jedinstven, neponovljiv, a dajući mu jednaku sudbinu lako manipulirajućeg objekta, on postaje talac sustava koji je daleko od savršenstva.

Najgore u kapitalizmu je to što se taj sustav proglašava za najnapredniji mogući sustav, a u samoj biti mu je ispraznost i u samoj biti mu je presirova jednostavnost, koju bi mogli nazvati - glupost.

Ljudi sami postaju ta sirova snaga kojom vrše pod jarmom skupine ili ljude koji žele postati subjekti koji misle vlastitom glavom.

U samoj biti kapitalizma i birokracije leži ideja "Ne misliti svojom glavom, pokoriti se sustavu".

Kapitalizam je ugušio ljudsku slobodu, ljudsku prirodnost i ljudsku kreativnost, a ljudi postaju roboti s skupom vlastitih naredbi koje obavljaju iz dana u dan.

Ako im se netko ispriječi u obavljanju naredbi mogu postati i opasni.

Zato jer se žele boriti za taj sustav.

Ne znaju ili ne žele znati za nešto bolje.

Žive u vremenu koje ne žele mijenjati.

Žele samo ostati mali kotačići ovog sustava .

I tako proživjeti ovaj život, skupljajući kapital, materijalno i lovu.

Kao odraz vlastite vrijednosti i značaja.

S lovom kao da kupuju vlastitu bit i smisao vlastitog života, ono zašto su rođeni.

I onda ti isti pojedinci pitaju ironično "A od čega ćeš živjeti..."

U samoj biti kapitalizma je ironija kao ono prosto, nisko s čim se čovjek drži na kratkom povodcu.

Da li čovjek u kapitalizmu želi da ga se oslobodi tog povodca, tog jarma?

On to ne želi jer postaje - izgubljen.

Novog boljeg sustava još uvijek nema na vidiku.

A ljudi se ni ne trude iznaći rješenje za neki bolji sustav.

Ja bih voljela živjeti u malo pametnijem sustavu, iako ga neću vidjeti ni ja,

ni mnogo generacija iza moje.

Za to ljudi trebaju doći na puno viši stupanj od trenutnog i

tad će im rješenje prirodno doći.

Kad sabiranje novca neće biti glavna misao vodilja jednog sustava.

Kad sabiranje moći neće biti glavna misao vodilja jednog sustava.

Već kad dođu na stupanj, na kojem će jednostavno željeti da svi ljudi žive

mirnim, ugodnim i sretnim životom kao i oni sami.

Na žalost, danas je još mnogima tuđa sreća, njihova nesreća i

tuđa sreća im kvari njihovu, tako da još mnogo generacija

neće do toga doći,

budući ljudi jednostavno u sebi nemaju dovoljno plemenitosti i humanosti za takav sustav.

Daleko su još uvijek od takvog stupnja samospoznaje.