Hrvatska ima evidentirano oko 240 tisuća nezaposlenih ljudi. To su brojke iz Zavoda za zapošljavanje. Broj trenutno radno sposobnog stanovništva iznosi oko 3 i pol milijuna. Od toga radnu snagu čini oko 1,77 milijuna osoba - 1,6 milijuna zaposlenih, te 162 tisuće nezaposlenih, dok je preostalih 1,87 milijuna neaktivnih osoba.
Što se tiče postotka zaposlenosti, Hrvatska je trenutno na samom dnu ljestvice, na posljednjem mjestu, uz Poljsku i postotak zaposlenog radno sposobnog stanovništva iznosi samo 56 posto. Što znači, da od 100 radno sposobnih ljudi, radi samo 56 stanovnika. Moramo računati i na to da se velik broj ljudi nikada ne prijavi na Zavod za zapošljavanje, čime ova brojka od 240 tisuća nezaposlenih, poprima dramatičnije razmjere. Tako da se 240 tisuća nezaposlenih ne može tretirati kao stalni i nepromjenjiv broj u Hrvatskoj. Velik je broj ljudi i koji obavljaju samo sezonske poslove, a ostatak godine su nezaposleni, čime se ova brojka čini ušminkanom i da ima manji broj nezaposlenih, nego što trenutno ima.

Već i vrapci na grani znaju da Hrvatska ima strašno veliki problem nezaposlenosti. ( Znači, uz Poljsku, na zadnjem mjestu u Europi) što se čini iznimno teškim i problematičnim. Osim ovih postotaka, od kojih zaboli glava, postoji i drugi problem. Vrlo je teško zadržati stalno radno mjesto i većina ljudi radi na periode od 6 mjeseci i 1 godine i potom treba ponovno tražiti drugi posao. Time se radni staž smanjuje i smanjuje , tako da mi iskreno još nije jasno kako će velik broj ljudi, "nabaciti" 40-ak godina radnog staža trenutno potrebnog za dobivanje mirovine. Jako teško, jer ljudi koji završe fakultet, u velikom broju dobivaju posao, tek oko 25-e, a kada se to zbroji sa 40, iznosi dob od 65 godina, i to pod uvjetom ako bi osoba bila konstantno radno aktivna. ( Što je u Hrvatskoj gotovo nemoguće, budući se poslovi većinom izdaju na privremeno), a stalno su zaposleni većinom samo ljudi u državnim firmama. U privatnim firmama  je postotak stalno zaposlenog stanovništva dramatično slabiji. Ne znam točan postotak, ali vjerujem da ljudi koji su stalno zaposleni u nekoj firmi većinom čine samo članovi obitelji, prijatelji i oni koji su u užoj vezi s direktorom firme.

Tako da mi istinski nije jasno, tko će uspjeti "nabiti" 40-ak godina potrebnih za dobivanje mirovine u ovom vremenu. Postotak mladih koji su zaposleni u dobi od 15-24 godina trenutno iznosi oko 21 posto za žene i 28 posto za muškarce, što znači da je od mladih sposobnih za rad, trenutno zaposlen samo taj mali postotak. Mladi su u ogromnom broju nezaposleni i premali ih broj radi i teško dobiva posao. Sad u doba recesije, još je teže mladima doći do posla i puno veći postotak starije populacije ima svoja radna mjesta, do kojih mladi teško dolaze. Pogotovo u državnim firmama.

Ovo su samo brojke, a većina ljudi je iznimno svjesna svojeg teškog položaja na tržištu rada, gdje čovjek većinom postaje sredstvo produkcije i gubi većinu svojih prava. Danas je tržište rada iznimno dehumanizirano u čitavom svijetu i čovjek postaje sredstvo koje donosi vlasniku profit. Više se ne svodi na osobu, s imenom, prezimenom, vlastitim osjećajima i vlastitim sposobnostima, već samo na "supermena" ili "superwoman" koji moraju biti iznimno snažni i u naponu snage i jednostavno bolji od drugih, da bi radili na nekom mjestu i zadržali to radno mjesto. Budući je ogroman broj nezaposlenih, a još mnogo veći broj ljudi, koji možda nisu trenutno nezaposleni, ali vrlo brzo će to biti, postoci nezaposlenih postaju još gori i čovjek nikada ne zna kada će biti doslovno izbačen na ulicu iz neke firme. Tržište rada je nevjerojatno nesigurno, nitko ( tko radi u privatnim firmama), ne zna do kada će biti zaposlen i da li će morati pokazati sve svoje mogućnosti, snage i sposobnosti, a onda one opet neće biti dovoljno dobre za poslodavca i dobiti će otkaz, jer "nije zadovoljio". Nekada mi se čini, da danas uistinu moraš imati neke nadnaravne moći, da dobiješ radno mjesto u privatnoj firmi, a onda to radno mjesto i zadržiš, budući je toliki broj nezaposlenih, da na svako radno mjesto trenutno dolazi i po 50-ak nezaposlenih ljudi. Toga su poslodavci vrlo dobro svjesni, tako da mogu birati, između velikog broja nezaposlenih, pa često daju otkaz, nakon probnog roka, i onda osoba ponovno mora tražiti posao i tako unedogled. Na razgovoru za posao, moraš se jako i izrazito istaknuti svojim osobinama i sposobnostima, koje moraju premašiti sve ostale kandidate i tek tada ćeš dobiti posao ( naravno, ako nemaš nikakvu vezu). Ne bih ulazila u osjetljiv postotak, koliko se u Hrvatskoj poslova dobiva preko veze, ali bojim se da bi nas sve jednostavno brojke zapanjile i da bi se postotak kretao u rangu od oko 85 posto. Iako, mnogi uvjeravaju da veza ne postoji, svaka osoba, koja ima osigurano radno mjesto i koja ima veće šanse za dobivanje posla od ostalih kandidata, radi svojih preporuka i poznanstava - može se reći da se tu radi o vezi. Veza ne mora biti samo - preko rođaka, djece i obitelji ( budući je čak i normalno da će član obitelji u nekoj firmi prije dobiti posao, ako ispunjava formalno obrazovanje, nego netko drugi). Ako netko ima formalno obrazovanje i njegova obitelj drži neku firmu, a čovjek nema posao, koja to obitelj ne bi dala svojim članovima posao? Tako da je to normalno i neupitno. Mene više brinu ove druge veze i poslovi koji se dobivaju preko plave kuverte ili preko poznanstava, mada osoba i ne mora biti dovoljno stručna i ostali kandidati mogu biti puno bolji. To je "dobivanje posla preko veze". Kada se sve to zbroji, postotak dobivanja poslova preko raznih vrsta veza iznosi barem 85 posto. Za onih 15 posto poslova koji se ne dobivaju preko veze, mislim da moraš imati osobine superheroja ili pokazati nevjerojatnu snagu volje, da između najmanje 50-ak kandidata budeš upravo ti taj sretnik koji će posao i dobiti. Potom ne bih ulazila u to, koliki broj ljudi će biti i sretan na svojem radnom mjestu, kolikom broju ljudi će uvjeti i plaća odgovarati i koliki broj ljudi će "letiti na cestu", nakon što završi svoj rad na privremeno.

Nakon, ovog krasnog uvoda, dolazimo na dio, što ja to preporučujem za ljude koji su nezaposleni i koji će teško doći do novog radnog mjesta, što i piše u naslovu. Za one, koji će teško doći do novoga radnog mjesta, koji hodaju okolo po mnogim razgovorima za posao, bez stvarnog uspjeha i kojima je tog već dosta i ne žele se živcirati više po razgovorima za posao ili imati status nezaposlenog ću predložiti nešto vrlo zanimljivo. Što je to? Svima onima koji su nezaposleni i koji nemaju nikako posao, predlažem da jednostavno sami pronađu ono što bi najradije htjeli raditi i u što se razumiju. I što onda? Stvari se čine vrlo lake da li je tako? Sad se pitate, što će mi to, kad ionako ne mogu dobiti u tom posao i nemam tu sreću. Što onda? Kad nađete ono u što se razumijete, što vam dobro ide i što biste voljeli raditi, a posla nema nikako, ja vam predlažem da jednostavno osnujete svoj obrt ili firmu. Znam da se većina boji upravo tog koraka, budući je stanje neizvjesno i odakle vam kapital. Ako nemate potrebni kapital, za otvaranje na primjer restorana, a voljeli biste raditi u ugostiteljstvu, onda otvorite nešto puno manje. To može biti i kuhanje jela doma i prodaja preko telefona ili dostavom. Barem ovo novo vrijeme je otvorilo razno razne nove i netipične mogućnosti rada, koji se ne mora svoditi na imanje svoje trgovine ili lokala. Ako volite izrađivati nakit, tada ga izradite i nastojte ga prodati galerijama. ( pod uvjetom da vam to jako dobro ide). Postoji velik broj zanimanja u koja nije potrebno uložiti hrpu novaca, kao početni kapital i vi samo morate biti dovoljno kreativni da ta zanimanja nađete. Nemojte se oslanjati samo na poslove koje stvaraju drugi, nego sami nađite nešto što vam sjajno ide, što jako volite i sami uz malo kreativnosti stvorite svoj posao! Ovo je najbolji savjet, koji vam mogu dati, budući vam posao, koji izrazito volite ne mogu stvoriti. Ako čovjeku nešto ide i ako nešto jako voli i uloži svu svoju strast i ljubav u to, tada su šanse da uspije, uz pamet, kreativnost i dobru volju, puno veće, nego da će naći posao u onom što ne voli. Ima mnogo nezaposlenih i nemojte čekati da vas poslodavac, nakon privremenog rada, izbaci na ulicu, nego sami stvorite svoj posao, koji će možda postati i iznimno uspješan, nikad se ne zna. Ako bi voljeli raditi nešto s mehanikom i alatom, jednostavno krenite od male firme, s ulogom koji možete uložiti, a ako će vam to ići, firma će se možda razviti i na kraju postati i uspješnom tvornicom. Nemojte pucati samo na ogromno, i misliti, da bez ogromnog uloga i ako to ne može instant postati i velika tvornica, da to nema smisla. U Hrvatskoj fali INOVATIVNIH LJUDI i ljudi koji stvaraju nešto, a ne da samo otkupljuju izvana i prodaju ( za što je potreban ogroman ulog) i vi to sada možete iskoristiti za svoje dobro i stvoriti neki autentičan hrvatski proizvod, koji će se tko zna, možda početi prodavati i u svijetu, a ne samo otvarati nešto, čega ima ogroman broj, u što ćete uložiti hrpu kapitala i što će na kraju propasti, budući je hrvatsko tržište zasićeno svim i svačim. Fali nam naših inovacija, naših proizvoda i kretanja od male firmice, koja se potom razvije u sve veću i veću, čak ponekad i tvornicu i fali nam više vjere u naše proizvode i da mogu biti jednako dobri, pa čak i bolji od drugih proizvoda. Postoji u svijetu velik broj ljudi, koji će radije izabrati neki kvalitetno izrađen skup proizvod, od jeftinog kineskog. Nama Hrvatima fali jedino više vjere u naše proizvode, više truda i oblikovanja proizvoda, na sebi svojstven, originalan način, a ne kopiranja drugih i pogotovo ne, ne daj Bože, kineske jeftinih proizvoda i potom prodavati ih po većoj cijeni. Nakon što stvorite, poseban, originalan proizvod koji ste sami afirmirali na tržište, postoji mogućnost i prodaje tog proizvoda u inozemstvu. Dok, ako kupite hrpu jeftine kineske ili turske robe, zacijelo ih nećete nuditi u inozemstvu, budući je tamo ima već dovoljno. A za kupovinu hrpe tuđih proizvoda će vam trebati puno veći ulog, nego u afirmaciju i izradu svojeg proizvoda. I ako ništa drugo, znati ćete da ste nešto pokušali, da ste živjeli svoj život i izradili nešto svoje, a ne samo radili "ko konj" za nekoga tko to ne cijeni, tko vas izrabljuje i maltretira i s kim je sve nesigurno! U današnjem nesigurnom tržištu rada, čovjek treba biti inovativan, moderan i treba uložiti velik trud i volju i stvoriti nešto svoje, originalno i autentično, u onom što mu najbolje ide. Tada su mogućnosti uspjeha, puno veće, od svakodnevnog obijanja pragova za posao, koji zapravo mrzimo raditi.

Kristina Zolota