Raspitala sam se i u državnoj upravi su mi rekli da nedostaje vrtića na području Malešnice, Gajnica, Španskog, Prečkog, Sesveta, Vrbana ( koji nema nijedan državni vrtić, osim malog privatnog) - Bandić je državni vrtić obećao još prije više godina, ali to još nije krenulo ni u početak izgradnje, jer se prije trebao pobrinuti za izgradnju velebnih sportskih stadiona i rekreativnih centara i dati suglasnost za izgradnju mnoštva zgrada po Vrbanima, nego što je za njega bitan jedan vrtić tamo gdje ga uopće nema.

Kvartovi su jasno navedeni, a što bi bilo s kriterijima i uvjetima potrebnim za otvaranje vrtića? 

Eh kriteriji, kriteriji...

Upravo je problem u tim kriterijima koji su nebulozni, a svake godine sve veći i veći. Naime, za jedan vrtić i za 1 grupu od 20ero djece treba kuća cirka 120m2 ( kako su rekli ( 70-ak m2 za djecu, a 50 za djelatnike????), okućnica od najmanje 400 m2 ( 20m2 po djetetu!) i sad na red dolazi najmorbidniji od svih uvjeta. Morbide, de la morbide, a to je da strop bude ni manje, ni više, nego točno 3 metra.

Kao da u tim vrtićima rastu neka nepoznata gigantska djeca, kojima treba 3 metra da bi kročili svojim divovskim nožicama kroz vrtić i da bi im bio udoban i ugodan,  baš po mjeri. Gdje ta djeca uopće rastu, jer djecu od 3 metra do sad nisam vidjela, ni ja ni bilo tko, tako da je ta visina apsolutno paradoksalna, apsurdna i smješna i govori o apsurdnosti uvjeta danas potrebnim za izgradnju jednog vrtića.

To kao da odgovara potencijalne investitore koji bi htjeli osnovati vrtić, jer koja se to danas kuća gradi, a da joj strop ima 3 metra? Nikad u takvim objektima nisam  bila, osim u koncertnim i kazališnim dvoranama tog tipa.  Ili fakultetskim. ( za koje mi isto nije jasno radi čega im je visina stropa takva, ali ajde dobro u te dvorane stane i po 200 ljudi). U čitavom Zagrebu nijedna obična kuća nema toliku visinu stropa. Gospođa u Ministarstvu je slavodobitno rekla da su to njihova "uvažena gospoda arhitekti" donijeli tako nesnosno čudan uvjet.

Tako da dolazimo do odgovora koji nam se prirodno i sam nameće. A to je da ako želimo privatan vrtić, prvo moramo kupiti zemljište koje u Zagrebu vrijedi najmanje 3,4 milijuna kuna u navedenim kvartovima ( 400m2) i  tad izgraditi čitavu kuću ispočetka, po mjerilima uvaženih arhitekata. Investicija vrijedna oko 4,5 milijuna kuna. ( I to samo za 1 grupu djece), što dovodi apsurdnost do krajnjih granica.

Ako bi htjeli za 2 grupe djece tad moramo kupiti veće zemljište od 800m2, a od cifre koliko košta takvo zemljište o njoj bolje ne bi, jer će mi se od silnih brojeva zavrtiti u glavi.

I da jedan investitor uistinu i uloži takvu svotu i uspije s otvorenjem vrtića dobit će neredovitu subvenciju od tisuću kuna po djetetu mjesečno, a to bi valjda bila samo cijena kvalitetnije hrane za 3 obroka dnevno za 1 dijete. Roditelji po djetetu u privatnim vrtićima plaćaju najviše do 1500 kuna (prosječno oko 1000 kuna, budući si većina ne može priuštiti više, pa radije zaobiđu vrtiće s većim cijenama ( koje su zapravo nedostatne). S druge strane Pravilnik uvjetuje najmanje 6 ero zaposlenih. 2 tete u vrtiću na 20ero djece, čistačica, kuharica, razni silni pedagozi,psiholozi i ini.

I sad nek se svi oni naplate iz tih tisuću kuna subvencije po djetetu ( koje u nekim gradovima čak i zaboravljaju platiti, pa plate 4 ili 5 mjeseci kasnije, ako uopće) i tisuću kuna koje mjesečno na jedvite jade daju nezadovoljni roditelji jer im se dijete nije upisalo u državni vrtića za 400 kuna.

JEDNOSTAVNA EKONOMSKA RAČUNICA:

Privatni vrtić dobije npr. 2 tisuće kuna po djetetu ( ajmo bit optimistični pa se nadat da će država uistinu i plaćati redovno tu subvenciju).

To je za 20-ero djece : 40 tisuća kuna mjesečno, a od tih novaca se mora platiti redom osoblje:

najmanje 2 tete - s doprinosima oko 16 tisuća kuna

1 kuhar - s doprinosima najmanje - 8 tisuća

1 čistačica - 6 tisuća

razni pedagozi, psiholozi i drugi - na nepuno radno vrijeme najmanje - 10 tisuća.

potom:

Režije za kuću - 3 tisuće

Knjigovodstvo - 2500 mjesečno

Hrana za djecu - 15 tisuća Što je ukupno - 60 tisuća kuna. A dobili smo 40 tisuća kuna?????

ŠTO TU NE ŠTIMA???

U ovom slučaju ne možemo razabrati kako se mjesečno uopće pokriva funkcioniranje jednog privatnog vrtića.

Ne, da se vrtići ne mogu mjesečno pokriti, već ne znamo ni kad će se uopće desiti povrat te milijunske investicije, čiju ratu mjesečnog kredita čak ni nisam unijela u čitavu konstrukciju!( 10 tisuća kuna ili tako nešto).

Sad mi nemojte molim vas reći da tu gledam samo novce itd , jer tko radi posao samo iz ljubavi, a da je u gubitku??

I onda se pitate radi čega nema dovoljno teta u vrtiću, radi čega su uvjeti nikakvi, radi čega se djeca nezdravo hrane, a sve je tu crno na bijelo što je sve propisano od uvjeta za vrtić, a zauzvrat se dobije "VELIKODUŠNIH 1000 KUNA SUBVENCIJE" po djetetu,dostatnih gotovo za ništa. ( Ne zaboravimo napomenuti da djeca u vrtiću ipak dobiju 3 obroka dnevno.)

Što bi čovjek trebao biti u gubitku dobrih 20 tisuća svaki mjesec? Kako je to zamišljeno?

U takvo što čini mi se može uložiti samo milijunaš kojemu je to usputan hobi od kojeg neće ništa zaraditi, ali će dobiti titulu direktora vrtića. Ili netko tko će imati 80ero djece, pa će dobiti više novaca. Ali opet, na to 80ero djece cijena osoblja i troškova je 4 struko veća, pa ni to nije odgovor! A što je najgore u nekim gradovima i općinama nisu platili ni tu jadnu subvenciju već mjesecima, jer su se jednostavno opravdali da im to nije prioritetno i da u njihovom budžetu jednostavno - nema dovoljno novca. Što je apsurdno kad znamo koliko malo vrtića uopće ima i koliko ih nedostaje, pa da se ne može iznaći dovoljno novaca ni za te vrtiće. 

S druge strane se ima dovoljno novaca za razna umjetno izmišljena radna mjesta, činovnike po raznim općinama, od kojih 1 košta kao polovica mjesečne subvencije za privatni vrtić.

Sramotno uistinu. Ispada, kao ne da nam nedostaje vrtića, nego kao da ih ima previše , pa da se država svim silama trudi da se ne otvori više nijedan novi!

S druge strane, često na forumima čitam kako se roditelji žale da za tih "velikih" 400 ili 1000 kuna koliko mjesečno plaćaju vrtić im kvaliteta hrane nije kakvu bi  željeli i da žele prijaviti privatne vrtiće koji djeci daju hrenovke i takvu nezdravu hranu, a ne delux kakvu bi oni htjeli. Ili su nezadovoljni nevelikim dvorištem ili nečim trećim. Roditelji imaju velika očekivanja za takvo minimalno financiranje. Eto, sad je doveden zakon da se mala okućnica više ne može imati, ali s druge strane radi nevelikog broja velikih okućnica po Zagrebu koje su skupe kao suho zlato, se nedovoljan broj vrtića uopće otvara. Pogledajmo malo Trešnjevku gdje su sve kuće tijesno zbijene jedna uz drugu i nijedna nema tako veliku okućnicu ili pak Vrbane gdje su gotovo sve kuće srušene i tamo izgrađene zgrade.

A opet, iako nema kuća, vrtić u zgradi ili poslovnom prostoru više se ne smije otvarati. 

Puno puno puno zabrana, a nijedan poticaj!!!!

U Vrbanima nema nijednog vrtića, jer nema kog da ga gradi i nijedan milijunaš ne želi raditi samo iz ljubavi, ali za "donošenje nebuloznih standarda birokracije po ministarstvima koji sjede u svojim foteljama na državnom proračunu i ne donose ništa kvalitetno ni korisno se itekako ima vremena" - za donošenje zakona "uvažene gospode arhitekata!!!!" koji očito nisu u toku s stvarnim životom, već im se zamaglilo od buljenja u nacrte pa su smislili 3 metra visok strop u slučaju da se neki manji gimnastičar, penjač želi popeti na vrh i valjda tako razvijati penjačke sportove u Hrvatskoj, još od vrtića.

I za kraj, jedna "krasna vijest", a to je DA ĆE SE DO 2013. GODINE ZATVORITI mnogi od ovog malog broja vrtića jer ne zadovoljavaju razne uvjete. Tako da, iako su sad vrtići prenatrpani i svakako u velikom deficitu, kad se zatvore stari vrtići gdje će roditelji sa svojom djecom, to ostaje nepoznanica meni, a i mnogima drugima!