A gdje je nestao Bože Šimleša

Baš sam jučer pospremao svoju sobu. Nakon što sam složio robu u ormaru, stao sam vaditi knjige iz regala, kako bih mogao pobrisati prašinu i slagao ih na krevet. U ruci mi se odjednom našla Ukradena obala od Bože šimleše koja mi je oduvijek bila draga, a dugo je nisam prolistao. Čovjek koji igrom slučaja potječe iz moga kraja, a nikad ga nisam imao priliku upoznati, književnim radom počeo se baviti vrlo rano, a prvu pjesmu objavio je još 1969. godine kao dvadesetjednogodišnjak. Od tada je nastavio intezivno stvarati i objavljivati u mnogim listovima i časopisima kao što su; Polet, Modra lasta, Revija, Poezija, Polja, Večernji list, Republika, Radio Zagreb i dr., a stihovi su mu prevedeni na makedonski, albanski, slovenski i rumunjski. E, što bi velika većina pisaca dala da im barem jedna objavljena priča ili pjesmica budu prevedene! Osim poezije uspješno se ogledao i kraćom prozom, crticama, prigodinim zapisima i puto-sitnicama (nagrađen je za kratku priču Duboke brazde), a autor je i Tv drame Proljeće kasni. Danas živi i radi u Zagrebu kao sportski novinar, a najnovija njegova knjiga za koju znam je Nizbrdo do vrha u kojoj je pisao o hrvatskome sportu. Poznat je i po tome što je za vrijeme rata pokrenuo akciju da se djeci iz siromašnih vukovarskih obitelji i djeci palih novinara dodjele računala. U svojoj drugoj zbirci pjesama Ukradena obala koju sam naveo (prva mu je Bježanje 1969., a treća Pregršt kamenova), kako je u svom pogovoru napisao naš književnik i publicist Marino Zurl,

Bože Šimleša se potvrđuje kao zreli pjesnik koji je ovladao tradicionalnim formama pjesničkog artizma. Njemu nije stran sonet, kao što mu nije strana ni slobodna forma, u kojoj zna utkati majstorskim žuborom riječi skladnu melodiju i ritam, zadržavajući ćistoću frakture pjesme...

Dakle, listam Ukradenu obalu po tko zna koji put  i vidim da je to zaista tako. Ima pjesama koje su zaista vrijedne divljenja. Prije nego što sam započeo pisati ovaj članak, upitao sam dvije svoje prijateljice i poznate hrvatske književnice, čija imena ovdje ipak neću navesti, dali su možda čitale Ukradenu obalu od Bože Šimleše, ili nešto drugo njegovo? Obje su mi odgovorile da nisu čitale ništa njegovo, ali da im je poznato tek njegovo ime iz novina. U redu, nije za smijat se, nema tog čovjeka na zemlji koji zna sve. Ali, zašto ovo uopće pišem? Moj najmlađi brat Dominik prije neki dan morao je iz Hrvatskog na pamet naučiti pjesmicu More, od našeg pjesnika Josipa Pupačića. Mislim da tog čovjeka ne treba uopće predstavljati, kao ni njegovo More, ali bih volio da pročitate ovu pjesmu Moje more od Bože Šimleše.

                                                                                                                                                          Bože Bilobrk