Naišla sam na žene koje održavaju ljubavnu vezu s oženjenim muškarcima ili onima koji su već u "stabilnoj" vezi,  koju ne žele razvrgnuti. Često nalaze vlastita opravdanja za ono što čine i osjećaju se prozvane ( mada ih nitko nije prozvao ) razjasniti zašto to čine i zašto su u takvoj "vezi". 

Jedna je navela: "Prije sam bila daleko predobra, emotivna, previše se davala i mislila na druge i njihove osjećaje, što nije često bila kombinacija za moju sreću. Sad se trudim misliti više na sebe i svoju sreću."

Po mojem mišljenju kategorija "biti predobar" je često subjektivna i većina ljudi će reći za sebe kako su "predobri ili neshvaćeni". Danas  je ultramoderno i hip ne osuđivati nikog i pokazivati toleranciju. Ja osobno ne mogu tolerirati nekog tko ne shvaća da je loše ići s oženjenom/udanom osobom. Najčešće spominjana kršćanska misao "Ne čini drugom, ono što ne bi htio da on čini tebi" tu postaje potpuno irelevantna. Imala bih tolerancije da ta osoba negdje na tom putu shvati da je ono što čini loše, dok u slučaju nejasnog shvaćanja ovog pravila moja tolerancija nije neograničena.  Zapravo je vrlo slaba. Mnogima je svejedno što ja kažem, pa neka vam barem to bude utjeha. Takve žene ( a kažem namjerno žene, budući nisam naišla na muške ljubavnike, koji u single statusu traže udane žene i pokušavaju zasnovati s njima brak) su uvjerene da je došlo vrijeme za naplatu vlastite nesreće i nesretnog dotadašnjeg (ljubavnog) života koji je posljedica samo vlastitih pogrešnih izbora jer tko nam može biti kriv za naše glupe odluke? Čine zlo , ne samo ženi, već i djeci, ne razmišljajući da će opet izvuči deblji kraj i ostati povrijeđene, a kao bonus dobiti još i gađenje prema sebi, rezultat dugoročnog uzimanja ostatka ostataka neke druge žene ( za nju obične seljače s viklerima). 

Općenito mi nije jasno kako se može graditi vlastita sreća na tuđoj nesreći, jer se ružna djela vraćaju kao bumerang ( i nije to samo poslovica). One su prije bile povrijeđene ( a tko to nije bio? Ima li takvih uopće?), pa im je sad dana privilegija ići uokolo i povrijeđivati druge nepoznate prolaznike. Zar nije poprilična privilegija, lomiti tuđi brak?  Možda on neće ostaviti vlastitu ženu radi vas, ali će žena ostaviti njega, nakon što sve dozna, a tad će ispaštati i djeca. Nije li privilegija škoditi nepoznatim ljudima, koji nam nisu ništa u životu skrivili. ( Možda bi da nas poznaju, ali to ipak ostavimo za hipotetske situacije.)

I dobiti osvetu uperenu u sasvim pogrešnom pravcu iz pogrešnih razloga. Ne prema glavnom povreditelju iz prošlosti, nego nekoj nepoznatoj osobi s kojom nemamo ništa. Jedino u čemu zapravo sudjeluju je stvaranje začaranog kruga boli, koji se koncentričnim krugovima širi dalje. Sebičnost i egocentričnost na djelu - par excellence. Gdje je tu dobrota? Moral je vezan uz dobrotu, a ako su ti ljudi nekad i bili osjećajni i dobri, to više nisu, a moral im je nestao u obliku zadnje kapi, obrisane njegove sperme s vlastitog tijela. 

Kažu one "Prevara nije pitanje morala i nema veze s moralom". Ali "Kako nije? Ako je čovjek moralan, tj. pravi razliku između dobra i zla, on želi biti jednako moralan i prema sebi i prema drugima i imati poštovanja i prema sebi i prema drugima. Osoba koja nema poštovanja prema drugima , nema ga niti prema sebi. Ni ne voli sebe samu." Ljubavnice misle da muž u tom triu ne poštuje samo svoju ženu, a da poštuje njih. Moje mišljenje je da su takvi muškarci dobri glumci, jer ako mu nešto ozbiljno ne fali s zdravorazumskim razmišljanjem, radi čega bi on poštovao ženu, koja sebe svodi na ulogu seksualne robe, povremenog karaktera? Eh, da, zaboravila sam zabavu. Radi čega bi on  poštovao ženu, koja mu nudi besplatnu zabavu u vlastitom stanu, a ništa ne traži? On će poštovati seks, ali ako dođe do najmanjeg znaka kompliciranih odnosa, prekinuti će to i prije nego se okrene. Osim, ako nema doma dogovor s ženom, da svatko živi svojim životom, a tu su u prividnoj bračnoj zajednici. 

Biti s oženjenim znači osim varanja i varanje same sebe ( samozavaravanje). Jer, budimo iskreni, oženjeni ipak u rijeđem broju slučajeva ostavljaju vlastite žene. Uglavnom ne, iako se danas, istina, svaki drugi brak raspada, pa su se i tu desile neke promjene. Ali ne morate vi biti taj kotačić u uništavalačkom pogonu raspada nečijeg braka. . Muškarac koji lako ostavlja ženu radi ljubavnice, često nije dobar materijal za stabilnu vezu i ta veza će puči, možda u situaciji kad će vam biti najpotrebniji. Možda, kad ugleda neku zanosniju od vas. Problem s ljubavnicama je što ne razmišljaju dugoročno. Uglavnom, muževi neće radi ljubavnica ( osim ako nije uistinu posebna- nova Kleopatra ) ostaviti ženu, a ljubavnica koja se prvo željela samo dobro zabavljati, će sve više željeti tu "zabavu" samo za sebe, a kad shvati da postoji tek ograničena količina zabave koju može dobiti s njim i ništa više od toga će ostati razočarana. Obično postajemo ovisni o ugodnim stvarima i ljudima i osjećamo sve izrazitije osjećaje prema njima,  tako da rijetko što može ostati na isključivoj zabavi, bez uključenih emocija. Što više nešto želimo, to imamo i jače emocije prema tomu. Što nam je zabava ugodnija, to je želimo sve više pa je teško ostati na suhoparnom "Dobar dan - seks - Doviđenja" odnosu. Tako da u slučaju gdje on na kraju neće ostaviti svoju ženu, može biti jedno veliko razočaranje, iza kojeg će ostati samo slomljeno srce i misao da ipak niste nešto posebni. A većini žena je to jedna od najstrašnijih uvreda. 

Neke žene misle: "Ja sam bolja u krevetu, pa će se on odlučiti za mene. Ova doma mu ništa ne pruža." A ja odgovaram: Kada je to puki seks bio razlog vezivanja muškarca za neku ženu. "Muškarci nisu žene." Ženama je dovoljno da je muškarac dobar u krevetu i već će se vezati za njega. Muškarcima to nije dovoljno da bi se vezali za neku ženu. U većini slučajeva će se vezati radi desete stvari kao što je međusobnog slaganja karaktera i slični interesi. Gotovo nikad ili jako rijetko će to biti isključivo zbog seksa. ( Jedino ako je u pitanju takav seks, od kojeg neće moći doći sebi danima, što je zapravo užasno rijedak slučaj.) Tako da će rijetko koja žena seksom postići razdvajanje muža od vlastite žene. Zato i postoji tek manji  broj muževa, koji se rastaju isključivo radi ljubavnica. Muž će se najčešće razvesti, ako je već prije donio svjesnu odluku da se želi razvesti, budući je brak pred svojih krahom i nema mu spasa. Ljubavnica može biti okidač razvoda, jedino ako se muškarac zaljubi i zavoli ju (bingo!), a s ženom nema više ništa, osim međusobnih svađa i neslaganja. Seksom kao seksom i "davanjem": "Ja tebi dala više od tvoje žene." se neće ništa postići. Ali ako i postoji onaj mali tiny miny broj slučajeva, gdje će se razvesti isključivo radi vas, a u braku mu nije tako grozno, pitam se radi čega neće isto ponoviti kad se i slijedeći put zaljubi u neku ženu, zanosniju od vas( da, ima i takvih!), koja će ući u njegov život? Ovaj put s par djece na vlastitoj sisi, stojite na  šalteru čekajući potvrdu za razvod. Možda će se to desiti i u vrlo kratkom roku ( nije da vas plašim).. Tek tada ćete shvatiti da ste zapravo mazohist i da se uopće ne volite, kad ste si takvu glupu situaciju priuštili, te proklinjati sudbinu koja vam je opet namijenila takvog gada i da se upustite u brak s takvim muškarcem. To je dobro jedino u slučaju, ako ste imali smišljeni plan, da vam on samo napravi djecu i ostane koliko želi. Što je rijeđe, ali ima i toga. U svim ostalim kombinacijama planova, slabije su šanse da će se kockice sreće pogoditi.