Da li su ljudi sami krivi zbog svoje pasivnosti, asertivnosti i prihvaćanja svega? Ja sam primjetila da se mladi Hrvati često žale, da im je loše ili grozno nešto u državi, da ima puno korupcije, da nema morala, ali s druge strane ne primjećujem nikakvu angažiranost na području poboljšanja toga. Ne primjećujem nikakvu aktivnost ili političku angažiranost danas u mladih ljudi. Svi se žale na sve, ulažu ogromnu strast u pisanja po forumu, a kada je profesoricarx otvorila antikorupcijsku grupu prijavilo se svega par ljudi.

Nemam osjećaj da su danas mladi ikako politički angažirani i da samo idu za nekim svojim boljitkom. Svi žele super posao, strah ih je da ne izgube taj super posao, strah ih je za sebe, a što se tiče drugih, tu se puno ne brinu.

Hrvatska je jedna od zemalja s najmanjim brojem ljudi koji sudjeluju u volonterskom radu. Među zadnjim smo zemljama na svijetu. Da li to znači da smo prihvatili okorjeli kapitalizam i trudimo se samo u onom od čega mi sami imamo izravne koristi? A onda poslije, kad nas to ponašanje lupi po glavi se odjednom stanemo žaliti kako su "drugi" ovakvi, onakvi, da je sve puno korupcije, nemorala.

Tek tada kada mi osobno od toga nemamo nikakve koristi. Mislim da su mnogi mladi danas u Hrvatskoj vrlo pasivni kada je posrijedi općenita dobrobit za ljude ili životinje, a puni akcije i truda, kad su posrijedi besmislena piskaranja po Internetu i forumima. U to besmisleno filozofiranje na forumima ulažu svu strast, ljubav i  trud ( iako od toga nitko drugi nema ništa, pa ni oni sami..)Kako inače objasniti strašno veliki uspjeh foruma i milijune postova koji se na njima pojavljuju?

Ili su puni akcije i truda kad se treba praviti s nečim. "Kako je "meni dobro", "ja imam puno novaca", "ja sam uspješan" " mene svi vole i žele". I često samo to i poštuju kod drugih, a kada je u pitanju neki čovjek u nevoljama, kojemu nije lako i nije tako sretan, onda misle "Ma to će rješiti netko drugi" i još ga i  ismiju, koliko god mogu na nekom internetskom forumu, sretni što su u boljem položaju od njega.

Tužimo se na zapad, kako na zapadu žive neki "gadni ljudi", kapitaliste, koji samo misle na novac, a čini mi se da smo mi jedni od najkapitalističkijih zemalja na svijetu i da smo ona najgora zla sa zapada prihvatili, ne pod normalna već pod obavezna. Kad je u pitanju nešto što možemo napraviti za druge, onda su svi slabi, svi nevoljko, pa čak i iz neke objesti namjerno ne žele drugome pomoći, a kad ih takvo ponašanje lupi po glavi,  žale se i odjednom su velike žrtve. "Onda je čitav svijet protiv nas, nitko nas ne voli,mi smo jadni ugroženi."

Kako to da na zapadu puno više ljudi sudjeluje u volonterskom radu nego kod nas? Zašto? Zato jer mi mislimo da sve moraju drugi napraviti za nas, a da mi ništa sami po sebi ne moramo. Čini mi se da su mnogi kod nas mišljenja da ne trebamo apsolutno ništa ili vrlo malo raditi, a zaraditi ogromnu lovu. Pa tako i u ljubavnim vezama mislimo da bi se trebali truditi vrlo malo, ako i ikako s ženama, muškarcima, a oni bi nas trebali obožavati.

Čini mi se da vlada kronična pasivnost i da se nitko živ ne želi truditi u ničemu, a misli da sam po sebi, treba dobiti nešto sjajno, idealno i da to zaslužuje, samo zato što postoji. Da treba postati neka značajna, ogromna ličnost, a kad nema s ničim dobrim, onda se radije okreće zločinu, pa da barem bude na kratko u vijestima.

U političkim akcijama su danas mladi ljudi zastupljeni u užasno malom postotku, a kad sam se ja na primjer htjela angažirati u političkom radu, veliki broj ljudi me odbio, a izlika im je bila "da se ništa ne može promjeniti". Valjda misle da su za sve nadležni stariji ljudi, a mladi su angažirani samo za kritiziranje i pljuvačku aktivnost po forumima. Tako mi se čini.

Sada ću ja ispasti ogorčena, ali ovo pričam samo zato jer je meni stalo do toga da se nešto promjeni na bolje, jer ima previše siromašnih i jadnih ljudi u Hrvatskoj i mnogima je teško, a mladi ne žele činiti ništa.

Ako milijun puta bogatija Francuska svako malo ima neke prosvjede i sudjeluje masa ljudi, da se nešto popravi, onda mi nije jasno kako to da ih Hrvatska nema. Da li Hrvatskoj baš toliko cvjetaju ruže ( kako navodi HDZ? Možda i s pravom?), a ja to ovako slijepa ne vidim? Da li su fatamorgana svi ti siromasi koji kod nas  kopaju po svakom drugom smeću?

Kristina Zolota