Hereza i introspektiva

Introspekcijom restauriram derutnu samosvijest.

U trenutku se poradujem,

«Da su mi ruke bile prljave od novca

dovukla bi se kao kuja...»

Ali ne, zaista i apsolutno ne,

bilo bi naivno od naših umnih košmara

tražiti prizemna i nekorektna rješenja.

Istina je obojana uljem strahova od ljepote pripadanja

i na ugljenim rubovima naših kontura

fiksirana odbačenim poklonom zvijezda.

Preguste riječi za mekan osjećaj

kada te se prisjetim

i između ledenih zalogaja kesten pirea

nemam opravdanje za herezu sadašnjosti

da još jedan naš požudni grijeh

mijenjam za kraljevstvo nebesko

ali samo i samo u trenutku ekstremne tišine

pa te na jednoj krivulji čvorišta uma

zamolim da  mi iskreno kažeš

što bi učinila da sam ja bio ti

onog nesuvislo patetičnog dana?

Koliko bi tvoja ljubav trajala?

Zatvaram prozor.

Dim je usisala zima.

Otišla je prkosna gorčina.

Sloboda.

Eugenio Fočić