Božić je blagdan koji nas vraća nama samima, u dodir s našim osjećajima, našom duhovnošću i zbližava članove obitelji. Osjećamo se cjeloviti kako se nismo osjećali čitavu godinu, kao da smo rođenjem Sina Božjega, Isusa Krista i sami nanovo rođeni, okupani od grijeha koje vršimo tijekom godine, kad na žalost zaboravljamo našu duhovnost, a posvećujemo se gramzivosti za materijalnim! Tijekom godine smo opsjednuti poslom, borbom za egzistencijom i nemamo vremena kada razmišljati o onom duhovnom i našem srcu koje vapi za bliskosti. Božić je obiteljski blagdan i kao takav nas zbližava s onima koje tijekom godine počesto zaboravimo i ne stignemo kada misliti na njih. Život je težak, okrutan, ljudi su u brigama, stavljaju tvrdi štit oko sebe koji ne dozvoljava osjećaje u vlastitom svakodnevlju.

Iz toga razloga obožavam Božić  jer nas on podsjeti da smo svi slaba, malena, krhka bića pred Bogom, svi podjednako slabi i krhki za vrijeme Božića, bez obzira koliko imali novaca i materijalnih bogatstava. Za vrijeme Božića svi smo jednaki na kugli zemaljskoj i jedino što nas povezuje je ljubav i blizina, te Bog u toj ljubavi, a nikakvi novci i brige oko materijalnog, što nas inače tišti gotovo svaki dan. Taj jedan jedini dan ne brinemo o novcima i egzistenciji, nego se prepuštamo osjećajima ljubavi i bliskosti koju nam je dao sam Bog, svojoj djeci. Tad nestaje svako bahaćenje, grubost i agresivnost kojom se služimo inače da bi ispali vrijedniji ili bolji od nekog drugog, te važniji i ostaje samo ono što smo vlastitom ljubavi u tijeku godine skrojili da sad imamo i da sad uživamo.

Ostaju nam ljudi kojima smo pružali ljubav i koje smo voljeli u tijeku godine i s njima možemo proslaviti ovaj veliki dan, a sve ostalo postaje manje bitno. Kada bi se i u tijeku godine mogli više prepustiti emocijama, toplini i bliskosti s ljudima koje volimo život bi bio toliko ljepši i šteta što se to svodi samo na jedan dan u godini i što samo taj jedan jedini dan pokazujemo ljudima oko sebe pažnju, bilo u darovima ili nekim drugim znakovima. Šteta što se jedan jedini dan prepuštamo toj tradiciji, koja nam donosi dobro i u kojoj osjetimo da smo samo obični ljudi s svojim željama za ljubavi, osjećajima i toplinom i da se unatrag 1000 godina ljudska priroda po toj svojoj osnovnoj i prvobitnoj želji nije promijenila što nas vraća toliko godina unazad našim korijenima. Jedino što se promijenilo je ljudska želja da se ima više od materijalnog, a na žalost to materijalno, pogotovo u svojem obilju nikad nikom nije donijelo sreću. Donose nam sreću oni mali znakovi pažnje i ljubavi koju dijelimo s našima bližnjima i sa obitelji. A ništa materijalno nas ne može usrećiti, pogotovo žudnja za nekim bogatstvom. Žudnja koju rijetki ispunjavaju, a većina je isfrustrirana radi te besmislene želje.

Kad bi u modi bila skromnost, vjerujem da bi i tijekom godine puno više ljudi bilo zadovoljno i sretno, kao i u dan tog velikog blagdana. A ne samo taj jedan jedini dan, kad se na trenutak zaboravimo i posvetimo bližnjima svoju pažnju. Za te kratke trenutke sreće ljudi žive, mada većina nas tijekom godine ima iskrenute misli da živimo za novac, materijalno i konzumaciju, a to je daleko od istine, samo nas mediji nikad ne podsjećaju na to, a sami to zaboravljamo!

Kristina Zolota