Dok je nekad, dobro obrazovanje bilo garancija da će čovjek postati imućan gospodin, s dovoljno materijalnih sredstava za jedan materijalno dobro potkovan život, u kojemu bi s jednom plaćom, mogao izdržavati vlastitu obitelj ( ženu i djecu) danas se to čini znanstvenom fantastikom.

Više nikakvo obrazovanje nije garancija za nekoga ni da će se sigurno zaposliti, a kamoli postati imućnim. Čak i život srednje klase je postao vrlo upitan.  

Ogroman postotak nezaposlenih profesora i inženjera, ne da ne može imati život srednje klase, nego ne može često dulje vrijeme niti dobiti posao u vlastitoj struci. Ako posao i dobije, većinom će to biti na kraći rok, tj. posao na određeno. Dobiti posao na neodređeno je rezervirano, samo za one koji rade u obiteljskoj firmi ili preko prijatelja, a vrlo mali je postotak ljudi koji vlastitim uspjesima, dobiju posao na neodređeno, budući većina poslodavaca ili ne zna prepoznati uspješnog djelatnika ili im je on prijetnja za njihovo radno mjesto. Eventualno, što se može kad sve lađe potonu je prekvalificirati se u deficitarno zanimanje, kojih je svakim danom sve manje. Dok je nekada diplomant FER-a imao vrtoglavu plaću i siguran posao u jako dobroj firmi, danas pod utjecajem boom-a informatičkih zanimanja i manje više stabilnih radnih mjesta za one koji su ga završili prije 7,8 godina, sve je manje posla za novopečene FER-ovce. Deficitarna zanimanja se sužuju u opsegu i svedena su na zanimanja, koja zbog kompliciranosti, nitko drugi ne želi raditi, tipa- građevinski radnici, kuhari,soboslikari. Sve su to zanimanja, koja podrazumijevaju mnogo fizičke aktivnosti, dok je većini puno privlačnije sjediti u uredu i raditi neki uredski posao ( rutinski po svojoj prirodi), ali znatno manje fizički težak od navedenih deficitarnih zanimanja.

Budući Hrvatska proizvodi mnogo manje od drugih zapadnih zemalja i njezini kapaciteti proizvodnosti su znatno manje, umjesto poticanja fakulteta društvenih znanosti, s otvaranjem velikog broja privatnih fakulteta ekonomske struke, jer većina mladih ljudi vidi veliku čar u postajanju ekonomistom ( "sjedenje u uredu, finom odjelu i radu uz kompjuter", tako bi se naveo opis iz usta jednog studenta ekonomije), trebao bi se poticati upis na tehničke fakultete, koji će proizvoditi mlade stručnjake, koji će našu privredu i gospodarstvo dovesti na višu granu. Ogromna je pošast upisivanja na društveno humanističke fakultete, što daleko premašuje mogućnosti zapošljenja djelatnika tog profila u današnje vrijeme.

Dok je prije 10-15 godina situacija bila apsolutno drukčija i ekonomija je kao novo zanimanje bila najtraženije, a ekonomista bi se godišnje "proizveo" mali broj, pa je zaposlenje bio relativno lak proces, danas je situacija totalno obrnuta i s diplomom ekonomiste, moraš svojski zapeti, da nađeš bilo kakav posao. Ljudi, koji nisu poslovno spretni, znaju godinama sjediti na burzi, jer nisu uspjeli šarmirati, nekog poslodavca toliko da ih zaposli. Također, plaća diplomiranog ekonomiste ( što je nekad bilo izuzetno specifično i cijenjeno zanimanje) se svela na prosječnu, do ispodprosječnu plaću. Iako, ekonomiju još uvijek upisuje neka društvena "elita", danas ona više nije nikakav elitistički fakultet. Zamijenjena je FER-om, farmacijom i građevinom. Budući svatko, imalo upućen u mogućnosti poslije ekonomije zna, da s tom plaćom više nikakvim prestižnim životom neće moći živjeti, osim ako ne dođe na čelo firme.  

Mladi bi trebali dobro razmisliti dok upisuju fakultet. Postoji daleko preveliki broj fakulteta društvenih znanosti, koji poprilično premašuje broj godišnje otvorenih radnih mjesta, a društvena klima na to jednostavno ne upozorava, niti ne želi upozoriti. Mladi upisuju fakultet, iz ljubavi, a poslije se nađu na teškom raskrižju, da nakon mnogo godina studiranja, njihova diploma vrijedi toliko, da nigdje s njom ne mogu naći posao. Na primjer, danas vrlo popularni smjerovi - sociologija, komunikologija, kroatologija, politologija, indologija, tj. razno razni egzotični smjerovi, čijeg se kadra godišnje traži iznimno malo i gotovo je nemoguće dobiti posao u toj struci, ako nemate neku vezu. Tih par mjesta godišnje koje se otvara za diplomante tih smjerova je strogo rezervirano za one s vezom. ( Biti ćemo brutalno iskreni). U slučaju da upisujete Filozofski fakultet ( kojih je trenutno čak 5 u Hrvatskoj i koji "proizvode" preveliki broj diplomanata, ne baš traženih zanimanja) ili fakultet Hrvatski studiji, nipošto nemojte birati egzotične smjerove, jer nakon što završite, poslodavci neće biti iznimno oduševljeni smjerom za koji nikad nisu niti čuli. To su smjerovi s kojim se može raditi na razno raznim institutima, kojih se otvara par godišnje i koje dobijaju najbolji na fakultetu ili djeca roditelja koji već tamo rade. Zato radije birajte popularnu - psihologiju, s kojom se može raditi na neusporedivo više mjesta nego s sociologijom, engleski, njemački, budući bi s drugim smjerovima mogli imati znatnih problema kod zapošljavanja. Danas su Filozofski fakulteti i Hrvatski studiji postali vrlo popularni, ali mogućnosti nakon završetka su katastrofalne. ( ako imate na umu kod upisa na fakultet i svoj budući posao, a nemate razno razne veze, onda vam ovaj naputak može poslužiti, da znate na čemu ćete poslije biti.)

Od društvenih fakulteta veće su mogućnosti i za diplomante prava, koji također nešto lakše mogu dobiti posao u vlastitoj struci, od prije spomenutih. S ostalim diplomama s društveno humanističkih fakulteta, imati ćete mnogo veće probleme kod traženja posla. Od 5 Filozofskih fakulteta i Hrvatskih studija, na kojima godišnje diplomira barem tisuću ljudi, ispunjavalo bi potrebe tržišta rada 2 Filozofska fakulteta i Hrvatski studiji ili barem dvostruko reducirati odabrane kvote na navedenim fakultetima. Sve ostalo je veliki i nepotrebni višak radi čega na tržište rada izbacujemo suvišan i nepotreban kadar, koji je predugo studirao, a nimalo neće doprinijeti proizvodnoj ekonomiji i izučavanju za ono što stvarno treba Hrvatskoj.  

Država umjesto da potiče zanimanja, koja bi proizvela nove znanstvenike, inženjere, stručnjake u tehničkim zanimanjima, koji bi otvarali tvornice i dizali poljoprivredu na puno višu granu, naša država proizvodi hrpu novih diplomanata, kojima će nakon diplome biti jedino mjesto u birokraciji, tj. mehanizmu, koji guta inovativce, željne novih tehnologija na koje Hrvatska niti ne pomišlja, dok sve uvozi, zatvara tvornice i jedino što proizvodi su novi "birokrate".