Ja sam se vratila iz Londona. Više nisam tamo. Sve skupa je bilo vrlo razočaravajuće. Mi , Hrvati mislimo da je život samo ovdje težak. Život tamo je 10 puta teži. Ja sam bila poprilično u oblacima. Vjerovala sam da samo uspješni i bogati Britanci hodaju naokolo, uglađeni i fini.

Moj prvi ružan susret s Londonom je bio već na odjelu za emigraciju, kad mi je immigration officer ( oštra Indijka, s turbanom na glavi, surovog izgleda i izrazito ledenih očiju) jedva udarila pečat za Visu , budući sam po njihovom mišljenju željela ostati predugo tamo -  mjesec i pol, a bez posla i osiguranog smještaja. To mi je bila najveća greška - Broj 1! Podlegla sam internetskim vijestima "kako do 6 mjeseci, nije potrebna Visa" i mislila da mi zato neće biti problem otići u London samo na mjesec i pol.

Big big mistake! Kada su me stali propitivati  šta ću ja tamo mjesec i pol, zbog koga sam došla, što ću tamo raditi, gdje mi je smještaj, koliko imam novaca - brzo sam shvatila "Koliko je sati". Da se u tu "uvaženu" pih zemlju gdje je još uvijek kraljica na vlasti, ne može ući samo tako. Treba se ili sve obaviti preko interneta ili podastrijeti tisuću dokaza za svoj okraći dolazak od mjesec i pol, koji je uistinu jedan omanji dio života da bi bio kategoriziran kao "duži". Ali immigration officer, nije bila mojeg mišljenja, pa me propitivala, što je god mogla i na kraju se to završilo mojim vađenjem novaca iz novčanika. Sve je bilo ružno i ponižavajuće. Nakon toga je pozvala svoju kolegicu, da me još nastavi ispitivati. Žena je bila malo manje okrutne volje, tako da me, kad sam ju stala uvjeravati, da sam došla samo da bi usavršila svoj engleski naglasak, koji mi je bitan za posao "Budući u Hrvatskoj nema posla" počela gledati malo blažim očima. Bilo je to izrazito naporno i po mojem sudu bespotrebno, ako čovjek dolazi na mjesec i pol učenja jezika u Londonu. Ali zato je potrebno pod OBAVEZNO već sa interneta upisati školu engleskog i da ti se nađe smještaj ( NIKAKO HOST FAMILY - ŠTO ĆU OBRAZLOŽITI U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH NASTAVAKA) ako vam je život mio i onda polako bez nekog uzrujavanja doći tamo. Ovako se čovjek može poprilično nagnjaviti već pri samom ulasku u London, pri čemu će London izgubiti svoju draž, već pri samom ulasku i prestati biti tako uzbudljiva, željena, nova destinacija, kad shvatite da ste tamo potrebni, kao od prilike Libanonci i Iračani i da vas neće tretirati ni najmanje blaže, budući živite skupa s njima, u Europi. Za njih tamo su svi POTENCIJALNI TERORISTI - od djevojke od 30 godina koja živi u Hrvatskoj, muškarca od 50 koji je došao s Filipina, do kumice s placa, koja je došla pred kraj života, malo uživati u Londonu. Svatko tko im ne podastrije točne dokaze što će za to vrijeme raditi u Londonu, postaje za njih potencijalni terorist. Kad sam se već suluda od čekanja, dosjetila da bih možda mogla pokušati nekog od britanskih muških službenika, obrlatiti svojim jelte "ženskim šarmom" i uvjeriti da su mi namjere potpuno nedužne i toplo zatreptati svojim okicama, shvatila sam da činovnik, uopće ne gleda u mene, nego da gleda u udaljenu točku, dok razgovara sa mnom, a kratki pogled koji mi je uputio je bio toliko hladan i zbunjen, da sam isti tren shvatila da kod njih ne pali nikakvo žensko treptanje okicama i da bi prije goluba na grani uvjerila u neke svoje nježne, nedužne, ženske namjere, nego engleskog činovnika! Za njih si običan objekt, izbjeglička roba, za koje ne vezuje ni najmanje emocija i čak te ne žele niti pravo pogledati u oči, dok razgovaraju s tobom, koliko te smatraju nevažnom, a koliko svoju knjigu zakona smatraju bitnom, što sam otkrila kasnije. Tamo je ZAKON SVE! Stekla sam dojam tamo, da vole jedino svoje , a svi ostali za njih su PRIPADNICI TREĆEG REDA, osim ako ne pripadaju nekoj izrazito jakoj državi, u njihovom susjedstvu.

 Ako se želite poštediti, daljnje muke i  propitivanja, kakvo u životu nisam prošla, kao na sudu, obavezno učinite sve - OD TRAŽENJA SMJEŠTAJA, DO ŠKOLE ILI RAZLOGA ZBOG KOJEG VEĆ DOLAZITE, za sve koji idu tamo duže od tjedan dana, budući očito sve duže od tjedan dana smatraju za duži boravak, pa i nisi previše poželjan tamo, ako im ne podastriješ sve razloge svojeg dolaska, od mjesta gdje ćeš živjeti do ljudi s kojima ćeš se družiti, kao na dlanu. Vrlo paranoično i čudno. Dolazak, na slijepo, da će se tamo sve naći i na blef, kakav sam imala ja je bio najgori mogući izbor i na kraju se ispostavilo da mi je bilo neusporedivo mučnije naći tamo na licu mjesta, u tako ogromnom gradu, neki smještaj, nego što bi bilo, da sam sve obavila preko interneta. Ah, hebiga, kad volim sve vidjeti svojim očima i ne vjerujem svakom preko interneta toliko da bih ostavljala polog za njega i plaćala mu sve preko interneta. (Ipak to me nije poštedilo pljačke, o kojoj ću govoriti kasnije).

Za sve koji dolaze više od tjedana dana, obavite sve već preko interneta, inače ste u mogućnosti da vas deportiraju, čim izađete na njihovo cijenjeno britansko tlo i ugledate njihove cijenjene britanske guzice i to će vas koštati još sat vremena propitivanja na granici, što nikako nije preporučljivo nakon napornog puta. To će vam biti prvi loš sudar s Londonom, koji nećete zaboraviti, niti će vam dati predznak, da je London sjajan grad u kojem ste itekako dobro došli i koji samo čeka na vas. Ne možeš ti njima objasniti da si došao tamo eto tako, da ćeš tamo naći smještaj , da ćeš tamo upisati školu i naći posao, ako ne stalni, barem sezonski. To je nemoguće zapravo, svakom čovjeku prosječne inteligencije i idealističkih zamisli, kakve sam imala ja, dok sam tamo došla, a koji su se raspali kao mjehur od sapunice. Obavezno im podastrijte, sve dokumente koje imate za svoj put, duži od tjedan dana tamo i imajte ili dokaz da ćete biti u određenom stanu, ili da ste upisali školu, ili da imate nekog prijatelja i njegovo ime i prezime ili ćete se ukopati u drek čim izađete u tu preuvaženu zemlju! Toliko halabuke - ni za šta, dok gradom hoda sve i svašta, dotle 30 godišnja Hrvatica predstavlja izrazitu opasnost za tu zemlju, ako nije došla s izrazitim ciljem i planom. Vjerojatno bi bolje prošla da sam navela da mi je cilj tamo izvesti teroristički napad, nego ovako, kad niti sama točno znala radi čega sam došla, osim da upišem neku školu, usavršim engleski naglasak, vidim kako je to živjeti u Londonu i usput upoznam neke poznanike, s kojima se dopisujem preko interneta!

Kristina Zolota