MOJE MORE

Opet sve šumi, pjeni,

Opet val u mojoj zjeni

         More

Opet tu na vrućem žalu

Dođoh sresti svoju malu

Dalmacijo,

Dalmacijo, sestro moja

Ranjen jecaj vapi, zove,

Traži odjek sa hidrine ove

       More

Daj ga primi, pruži ruku

Da ne strada u olujnom muku

Dalmacijo,

Dalmacijo, sestro moja.

Kamen, more-to su polja draga,

Dvije riječi-tolika snaga!

      More

Smokva stara, maslina se sivi,

Sliko moja, tu na mojoj rivi!

Dalmacijo,

Dalmacijo, sestro moja.

Sve šumi, sve se pjeni,

Vrišti val u krvavoj cijeni

     More

O, pusti da šikne visoko gore,

„Primi u njedra od mora veće MORE"

Croatio,

Croatio, majko moja!

Usudio bih se reći, zapravo sam siguran da bi se mnogi složili samnom, da Šimlešina ipak zvuči malo bolje. Upišite na primjer na Googlu Bože Šimleša-Moje more, prikazat će se tek kako je taj naš novinar primio nagradu zbog svoje skcije da se djeci iz siromašnih vukovarskih obitelji dodijele računala, i da je u hotelu Alkar u Sinju održana promocija njegove knjige Nizbrdo do vrha, a o Mom moru, ili nekoj drugoj njegovoj pjesmi ni riječi.

Zapravo, nije tu samo riječ o Pjesmi o moru, već i o većini drugih. Josip pupačić je bez sumnje veliki hrvatski pjesnik i nije mi uopće bio cilj umanjivati njegov utjecaj na hrvatsku književnost. Naveo sam ga samo kao primjer. Mogao sam isto tako navesti i A. B. Šimića. Moguće da bih pretjerao kada bih kazao da je Šimleša bolji od njih, ali sigurno nije ni puno gori. Nisam ovime mislio tražiti da se njemu podigne spomenik, samo mi smeta to što, ne samo da nije dobio svoje mjesto u čitankama, nego osim već navedene njegove knjige o sportu ispada kao da njegova djela uopće ne postoje. Volio bih da mi netko odgovori zašto je to tako?

BOŽE BILOBRK