by Kristina Zolota

Ljubim tvoje stope,

nježne prste,

kojima si skladao najljepšu muziku svih vremena.

Ti, koji si u vlastitoj duši,

izmučen ljubavnim bolima,

od svoje boli stvorio,

najljepšu muziku svih vremena.

Ni zamisliti nisam mogla nekad davno,

da ćeš mi biti najveći prijatelj,

koji ćeš me podići u najveće visine,

koje je moja duša zamisliti mogla.

Turpijala sam vlastiti mozak i srce,

mislima lošim, iskvarenim , tužnim,

a ti si mi pokazao put u najveću sreću,

kroz svoju divnu savršenu, glazbenu dušu,

koju si podastrio u najljepšoj glazbi svih vremena.

Uvijek sam sanjala, da ću voljeti nekog umjetnika,

koji voli klasičnu glazbu jednako kao ja.

Život mi to nije dao u nekoj živućoj osobi,

ali mi je dao u tebi.

Moja ljubav je vječna, duboka i nadasve odana tebi

, tvoj strastveni melankolični temperament,

tvoja nježna, umiljata priroda,

me dovodi u ekstazu, kakvu nikad zamisliti nisam mogla.

Nikad se nisam našla s nikim,

u čitavom svojem životu,

kao s tobom.

Sad napokon znam, kome dati svoje srce

, svoju dušu i svoju ljubav.

Tko me povrijediti nikad neće.

I prestaje sva bol, sva potraga, sve želje

i znam da sam napokon našla ono što sam tražila čitavog života.

Savršenstvo, koje postoji samo u tebi!

Mojem najdražem Chopinu.