Ne leti ptico u visine

Toplina sunca spržit će ti krila

I kad već pomisliš da je blizu svjetlost 

Vratit će te ona tamo gdje si bila

Vratiti će te opet u šumu tamnu

Među grane  trnjem ispletene

I niz krošnju krhku padat ćeš polako

Sve do grotla zemlje

u korijenje



A iz tvog će grla

Samo jecaj iz nebesa

Preći sav u tihu

Jaku bol

I shvatit ćeš da si samo blesa

Koja si na rane

Stavlja uvijek sol



Ne leti ptico u visine

Tvoja su krila za let premala

I tamo kamo bi ti htjela

Može htjeti samo budala



Al zaludu su moje riječi

Ona za svojim svjetlom leti

I ne miri se običnim životom

Radije će u vatri gorjeti

I uginuti sretna

potom.



Jasna Livada