Sjećate li se plesnjaka, na koje su išle naše mame i bake i gdje su se mladi družili, komunicirali, međusobno upoznavali, a tako i nalazili ljubav svojeg života? Stariji se toga zacijelo sjećaju, a mladi ne, jer na takvom plesnjaku nikada nisu niti bili. Da li bi danas takav plesnjak uopće išao i ljudima pružio mogućnost da se upoznaju kao nekada i nalaze ljubav ili to ipak pripada prošlosti?Saznala sam da je od moje generacije koja ima 30 godina - 60 posto mladih neoženjeno i neudato. Ja mislim da je najveći problem stoga što ne postoje prikladna mjesta za izlazak.

Često se pitamo, zašto je ljubav danas u takvoj krizi i zašto se ljudi grčevito drže krive osobe, samo da ne bi ostali sami, kad pređu 25 godina. Tražimo u svemu krivce i razloge - sebičnost, strah, nesigurnost... Ja mislim da je najveći problem u odnosu na doba prije 30 godina, kad su manje više, svi pronašli vlastitog partnera, a ostajali su sami samo rijetki - NEDOSTATAK MJESTA za izlazak za ljude koji su prešli 20 godina.

Grad je pun mjesta, kafića i omanjih klubova  gdje se pušta strahovito glasno, narodna muzika, tj. mjesta koja nisu niti najmanje namijenjena za neka upoznavanja i druženja, te je prepun svega i svačega, ali je jednostavno nevjerojatno da ljudi ulažu u sve i svašta, a da ulože u neki normalan klub, gdje bi se puštala živa glazba, neki plesnjak, gdje bi se ljudi nalazili i zajedno plesali i gdje bi se poticalo druženje među ljudima, jednostavno ne postoji!

Svi se boje uložiti u takve klubove i mjesta, ali radije ulažu u neke moderne besmislene stvari, koje potom radi obilja toga i propadnu ili se tamo počnu skupljati mafijaši, jer vide dobru zaradu. Jednostavno, otkad sam prešla 30-u, postalo mi je gotovo nemoguće otići na mjesto, gdje bi se upoznavala moja generacija, jer takvog mjesta niti nema, niti ne postoji! Postoje mjesta za divljanje, za besmisleno slušanje raznoraznih grupa, ali mjesta koja bi združavala ljude ne postoje. Ne bih željela ulaziti u opise naših klubova, ali jednostavno je to težak psihosocijalni problem, radi kojeg masa mladih, jednostavno, u očajanju, NE MOŽE SEBI NAĆI PARTNERA i traži ga na posve nemogućim mjestima - poput interneta, i u 99 posto slučajeva se radi toga što ne vidi osobu uživo- razočara.

Očito ulagači ne vide dobru investiciju u mjestu koje bi povezivalo, a ne razdvajalo ljude, tako da je to gorući problem, radi čega mnogi ljudi oko 30-e sebi ne mogu naći partnera, ako to već i nisu , u nekim mladim godinama.

Drugo je pitanje, da li bi takav plesnjak uopće i išao, budući su se mladi otuđili do te mjere, da je upitno, da li bi ih i takav plesnjak potakao na neku interakciju. Većina se srami prići jedni drugima i radije ostaje kod kuće ili se povlači u svoj mišji kut, samo da ne bi morala prići i time izazvati možebitno razočaranje. Problem, je što su današnji mladi izgubili hrabrost u interakciji, možda zbog nekih razočaranja od prije, pa bi im trebalo nešto takvo što bi ih potaklo, na daljnje općenje i komuniciranje.