Upućeni znaju da se nekretnine na ovrsi (javnoj dražbi) prodaju nekad i za trećinu procijenjene vrijednosti, ali koja je stvarna istina o tako jeftinim nekretninama?

Prije mjesec dana doznala sam da postoje nekretnine na ovrsi, koje se prodaju po cijeni puno nižoj, nego što košta nova nekretnina u Hrvatskoj. Kao što znamo, nekretnine u Zagrebu, a i drugim dijelovima Hrvatske kreću se po dosta visokoj cijeni po m2. Od 1500, pa do vrtoglavih 2500 eura. Ako dignemo kredit, moramo čitav život otplaćivati taj kredit za stan. Nešto je lakše ako stan kupuju 2 osobe, s dvije dobre plaće.  Ipak, kredit za stan, često nam ostaje za čitav život, tako da je to jedan velik uteg oko vrata. Što se tiče poslovnih prostora, za njih niti ne postoji kredit, a kreću se po cijeni znatno višoj od stanova i kuća. Njihova cijena je u prosjeku 2000 eura po m2. Nekretnine su danas, moglo bi se reći precijenjene. U Londonu i Velikoj Britaniji su još 4 puta skuplje nego kod nas, ali za naš standard, one su itekako preskupe. Prije nekih 30 godina ljudi su dobivali jeftine socijalne stanove, a danas ih prodaju neusporedivo skuplje nego tad ( na tržištu nekretnina baš i ne vrijedi zakon ponude i potražnje. Jedino u slučaju da je nekom stvarno hitno prodati vlastitu nekretninu, a to nije tako čest slučaj.) Neki se prodajom svog većeg stana ili kuće mogu "obogatiti", dok su drugima te nekretnine nedostižne i teško da bi mogli kupiti veći stan, budući će kredit i kamate biti nedostižne. Nakon 30 godina uz ovakve kamate kredita, mogao bi se kupiti još jedan, veći, stan. 

Presretna, što bi se stanovi koje ljudi nisu mogli otplaćivati, mogli naći na nekoj javnoj dražbi i potom kupiti po nižoj cijeni (bankama je veći cilj dobiti novac za taj stan, nego imati u posjedu nečiju nekretninu), doznala da se te javne dražbe zovu "ovrhe" i našla čak i web stranicu na kojoj se odvijaju. Nakon tog otkrića, dugo sam istraživala tu stranicu, kakve sve nekretnine imaju i što bi bilo povoljno i dobro za kupiti. Kad sam u opisu vidjela "na 2. dražbi nekretnina se može prodati za trećinu njezine vrijednosti, ali ne manje od toga" mislila sam da sam naletila na blago cara Solomona i da bi na taj način moglo kupiti i do 3 stana po cijeni jednog. Prvo imamo 1. javnu dražbu na kojoj se stan procijenjen na neku vrijednost ne može prodati po cijeni nižoj od 3/4, a na drugoj javnoj dražbi se on prodaje najčešće za pola dane vrijednosti, a nekad čak i za trećinu.

Ali, naravno istina nikad nije sjajna koliko se čini. Doznala sam ružnu istinu, da u tim stanovima i kućama koje se prodaju na ovrhama, često žive obitelji koje ne žele izaći iz njih, a čin kupnje takve nekretnine bi bilo kao da tu obitelj tjerate na cestu. Te obitelji se često nadaju da nitko neće kupiti njihov stan ili kuću na javnoj dražbi, pa će se te dražbe ponavljati unedogled, a one će i dalje živjeti u toj nekretnini. Kad se desi da potencijalnih kupaca i ima i oni požele razgledati tu nekretninu, te obitelji ih često neće željeti pustiti u "njihovu" nekretninu u kojoj žive, tako da se može ući jedino putem sile zakona, a i na koncu svega, gorak okus u ustima, da ste neku obitelj izbacili iz stana, kuće, koju oni nisu mogli otplaćivati, a druge nekretnine za stanovanje nemaju, ne može izbrisati sreća ulaska u vlastiti prostor.

Često se na takvim dražbama ne prodaju samo nekretnine obitelji koje ju nisu mogle otplaćivati, nego ( pa i ćešće) nekretnine njihovih jamaca, koji su jamčili da će netko moći otplaćivati kupljenu nekretninu, ali se istina pokazala drukčijom. Tako vaš čin postaje još gori. Izbacujete nedužne ljude, koji su naivno ušli u zamku jamčevanja za nekog, tko očito ne zna raspolagati svojim financijama i precijenio se po tom pitanju. To je kao da nedužne mačiće bacate u vodu.

Iz tog razloga, odlučili smo se na kupnju  ne stana ili kuće, već poslovnog prostora preko javne dražbe. Na sreću bilo je i poslovnih prostora u ponudi, a znamo da većinom u poslovnim prostorima nitko ne živi i da su to nekretnine neke propale firme, koja vjerojatno nikakvim emotivnim vezama nije vezana za tu nekretninu, tako da neće biti problema s razgledavanjem nekretnine u kojoj žive ljuti ljudi koje potencijalno namjeravate izbaciti na cestu, dok se oni još uvijek nadaju da se nekretnina tim putem neće prodati i da će tako sebi produžiti rok u kojem žive u toj nekretnini. Za njih je "Bolje išta nego ništa".

Na web stranici se u to vrijeme na sreću našlo čak 5 poslovnih prostora koji su se prodavali na taj način. Bilo mi je malo neobično da se u čitavom gradu  prodaje tek 5 poslovnih prostora, ali bilo je to tako kako jest. Od tih 5 poslovnih prostora, čak 3 su bila od neke propale građevinske firme. Cijena je bila procijenjena na poprilično nisku, a na aukciji se moglo prodati i za polovinu procijenjene vrijednosti ( ali ne manje od toga). Iako je ovo bila druga ( ponovljena) javna dražba. ( Neuspjele javne dražbe se ponavljaju po 2 puta).

Dogovorili smo obilazak poslovnog prostora, čija je cijena bila uistinu jako povoljna, a mogao se prodati i za tek polovicu vrijednosti ( ako ne bude drugih zainteresiranih), a budući je ovo bila ponovljena javna dražba. Kad smo došli pogledati taj poslovni prostor, on se nalazio na tako strašnom mjestu i u tako lošem stanju, da smo shvatili radi čega je toliko povoljan. Bio je povoljan iz razloga, što takvo što nitko nikad ne bi kupio, ako je imalo zdrave pameti. Pa je poslovni prostor procijenjen iz tog razloga na nisku cijenu,a potom se mogao prodati i još za polovicu te vrijednosti. Naivno smo upali u zamku želje da možemo kupiti neku povoljnu nekretninu po jako niskoj cijeni i tako se ne mučiti godinama s kreditom, otplaćivanjem istih uz ogromne kamate i slično. Nakon toga smo imali noćne more , radi groznog mjesta na kojem se taj "poslovni prostor" u podrumu nalazio, koji nikad, ni u kojem slučaju ne bi mogao imati naziv poslovnog prostora u koji bi dolazili klijenti. Shvatili smo da se većina tih nekretnina na javnim dražbama prodaje po toj cijeni, jer ih nitko ne želi kupiti. Ili su u užasnom stanju i takvo što bi po toj, ako ne i jeftinijoj cijeni našli preko njuskala.hr ili je položaj toliko grozan, da bi to kupili jedino u slučaju da nemate drugog izbora. Često je to nešto sirotinjsko, loše, zapušteno u što treba ulagati toliko novca, da bi vam jeftinije bilo kupiti nešto preko oglasnika.

Priznajem da se tu i tamo možda i može naći neki lijepi komad nekretnine na takvim javnim dražbama, po cijeni povoljnijoj nego preko oglasnika, ali ne, nešto bitno povoljnijoj. U Zagrebu, nadobudni ljudi prodaju svoje poslovne prostore po cijeni od 2500 eura po m2, ali postoji i nekolicina koji će prodati svoj poslovni prostor po cijeni od 1000 eura po m2, a poslovni prostor koji išta vrijedi, a prodaje se preko ovrhe, cijena će mu biti tu negdje, tako da i niste prošli ne znam koliko bolje. Nekretnine na ovrsi su često procijenjene na puno veću vrijednost, nego što uistinu vrijede, tako da nakon i spuštanja cijene, još uvijek to neće biti ne znam koliko povoljno.

Mali broj nekretnina na ovrsi, koje su stvarno dobar "ulov" imaju svoj krug interesanata, pa se prodaju relativno brzo i na javnoj dražbi postignu daleko veću cijenu od trećine ili polovine procijenjene vrijednosti. Nisu ni oni koji se bave tim toliko ludi, da bi propustili obavijestiti ljude u svojoj bližoj i daljnjoj okolini za nešto tako dobro. Ostalo je precijenjeno i procijenjeno na puno veću vrijednost, nego što uistinu vrijedi, tako da nakon neke dražbe još uvijek to nije strašno povoljnije. Na žalost , bojim se da se većina tih stanova, kuća ili poslovnih prostora prodaju na ovaj način, jer ih nitko živ ne bi drukčije kupio, pa što se proda, proda se. Ovršitelji će biti sretni da zarade, jer su se uspjeli toga riješiti i još nešto i zaraditi. Zbilja, zlato nije sve što sija!