Nazvala ja danas neku firmu na telefon i javi se žena - JA: Dobar dan. Molim vas da li mi možete reći jesu li to plakati. S kim mogu razgovarati. Žena mi se zdere u slušalicu, kriveći glas: "A tko ste vi?" JA: " A šta vas to zanima, pa zovem da pitam par informacija". ŽENA:jako bezobraznog tona i glasa koji se izrazito krivio " Opća je kultura, da bi ste mi se trebali predstaviti". JA: "Ne morate me vi učiti općoj kulturi, a razgovarate od početka posebno bezobrazno i nekulturno sa mnom."

Tako je završio naš mali , kratki ( ali ne i slatki) razgovor. E, sad ono što mene zanima jest, koliko takvih ljudi, koji se ponašaju iznimno bezobrazno nekulturno i bahato uče druge kako bi se oni trebali ponašati i kako ih nije sram? Ja kad zovem neku firmu da pitam za neke informacije, neću se svakom predstavljati, jer bi to bilo smiješno. "Dobar dan. Ovdje Ivana Ivanović, da li mi možete reći koliko košta uvez knjige. Dobar dan ovdje Ivana Ivanović, da li mi možete reći..." Onda me prespajaju s još milijun brojeva i ja bih se valjda trebala svakom naizmjenično i osobno predstavljati? A s druge strane, često kad zovem, žena ( koja se uglavnom javlja) najčešće ima posebno bahat, drzak i bezobrazan glas. I onda mene takve žene uče kako se ja trebam ponašati i što bih trebala. Pa se pitam da li su ti ljudi munjeni, ili što? Da li sam ja neki suradnik i u nekoj vezi s bilo kojom firmom koju zovem da pitam par nebitnih informacija pa više nije dovoljno reći. "Dobar dan. Molim vas da li mi možete reći to i to", nego bi se trebala svima i posebno predstavljati, budući tajnica ili žena koja sklapa veze s tima koje ja zovem, mora imati uvid u sva imena? Mislim, ne znam više što reći na ovo uvrnuto društvo.

Većinom kada nazovem, ljudi se ponašaju nevjerojatno nekulturno. Takve stvari nikada nisam srela, dok sam god zvala Englesku, Ameriku i Italiju. Uvijek me dočekala iznimna ljubaznost i ljudi ne da su poživčanili nakon par pitanja, nego su mi bili spremni sat vremena ako treba odgovarati na sva pitanja, koja bi pitala jer su znali da sam ja njihova možda buduća mušterija i da se trebaju malo potruditi da zarade svoju plaću. Dok kod nas toga nema. Žene koje većinom rade na mnogim mjestima su najčešće jako nekulturne,bezobrazne i neljubazne. I gotovo da jedva dočekaju nekog, kome bi mogle spuštati. S muškarcima se puno ne susrećem, budući oni najčešće ne rade u birokraciji, nego žene. Zašto su te žene toliko zločeste to ostaje vječnim pitanjem, na koji očito neću saznati odgovor. Ili su jako frustrirane i nezadovoljne svojim radnim mjestom, ili ih nešto drugo muči, ali ne bi smjele pokazivati toliku nekulturu. Što se tad dogodilo? Kad mi je žena toliko svojom nekulturom digla tlak, ja sam se obratila njezinom nadređenom i obavijestila ga da se ponijela prema meni iznimno bezobrazno. Nije me briga, jer ona se tako ne bi smjela ponašati i iskaljivati na mušterijama, ako je zbog nečeg nezadovoljna i frustrirana. Nema se pravo liječiti na drugima. A to ću raditi i ubuduće. Kad bi se u našoj državi ljudi počeli više buniti, na bahatost, a ne da ljudi koji to rade smatraju da to smiju raditi i da im nitko ništa ne može, možda bi Hrvatska postala puno kulturnija i finija država za svoje državljane, a ne da se čovjek već boji i nazvati neki broj ili otići u banku ili negdje, a da djelatnik neće biti posebno bezobrazan, nekulturan i bahat.

Ivana Miljutin