Optimizam: shvaćanje koje sve stvari i događaje u svijetu promatra s njihove najbolje strane, u ružičastoj boji, osobito: filozofsko naučavanje po kojem je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova ( Leibniz) pren. sklonost promatranja stvari s njihove najljepše strane. supr.pesimizam.

Eto što rječnik kaže.

Koliko u našem životu poznajemo pravih optimista? Optimizam je lijek srcu, voda isušenom tkivu , mazivo za zahrđale kosti , gorivo koje nas daje snagu za pokret. U životu sam se počesto oslanjala na druge ljude. U njima sam tražila lijek protiv vlastite nesreće. U njima sam tražila sreću. Mnogi to rade. Koga najčešće u životu volimo? Optimistične, sretne i vesele ljude. Koga se najčešće sjećamo. Ljude s kojima smo bili sretni. Dane kada smo bili sretni, makar oni trajali samo jedan tren. Ljude s kojima smo bili pozitivni i kojima smo mi bili pozitivni. Rijetko tko se voli sjećati dana kad je bio nesretan i ljudi s kojima je bio nesretan.

Zbližavanje s optimistom?

Kada se zbližimo s optimističnim ljudima, mislimo da smo otkrili sanduk s blagom, koji smo otvorili, a svjetlost je obasjala naše oči i naš put, novim prekrasnim, do tad neviđenim svijetlom. Tako sam se i ja često osjećala, kada bih se zbližila s optimistom. U tom trenutku sam osjećala, kao da imam pravo na vlastito otkupljenje, kao da sam iznova rođena i živim od ovoga trenutka, sada u jednom, drukčijem svijetu, gdje mogu biti ono što jesam. Prošlost i budućnost su spojena i daju mi priliku za sadašnjost.

Kako optimist razmišlja?

Optimist, kad zagazi u lokvu vode kaže: "Lijep je dan, prošla je kiša i dala vode pšenici, koja će obilno roditi." Pesimista, kad zagazi u lokvu vode kaže: "Ubit ću se, još uza sve sam morao zagaziti u prokletu vodetinu. Kuda je baš danas morala pasti ta prokleta kiša. Nikad ništa dobro." Mislim da se pesimizam češće vodi uz ljude koji žive u gradu i ništa od prirode ne vide.

Kada sam zadnji puta srela optimista?

Da iskrena budem, ne sjećam se. Danas je većina pesimistična. Ljudi čak i od otvaranja boce Coca Cole mogu napraviti negativan događaj. To su odrasli. Djeca su drukčija. Djeca su uvijek sretna. I kad se susreću s tigrovima, lavovima, zmijama ili nilskim konjima to predstavlja za njih izazov. Jedno novo i zanimljivo   iskustvo u kojem će naravno " Dobro uvijek pobijediti zlo". 

Kada djeca odrastu tu rečenicu obrnu i počnu na život gledati očima u kojima: " Zlo uvijek pobjeđuje dobro". Tako postanu pesimistični. 

Što taj pesimizam stvara u čovjeku? Ljutnju, bijes, razočaranje, kronični nedostatak volje za druge, mišljenja da se negativna sudbina preklopila na sve sfere našeg života, da se ona uvijek iznova potvrđuje i da nam ne predstoji ništa lijepo. Tako i ja često razmišljam. Odakle sam pokupila tu bolest zvanu pesimizam? Ne znam, vjerojatno od drugih. Teško je biti svoj i originalan. Teško je biti ona svjetiljka koja će drugima obasjati puteve.

Lakše je biti tama. Jer u tami će ljudi teško naći put do našeg srca i potom ga zgaziti.

Kristina Zolota