Ne znam kako,
Ne znam ni zašto,
Ali uvukla se u mene
Kao kakav neizlječivi virus...
U meni je godinama,
Nekad me obuzima neopisivom snagom
Katkada utihne duboko u dušu...
Ali uvijek je tu,
Kola mojim venama
Stvara ritam mojem srcu...
Prati me vjerno kao sjena
vidi sve ono što vidim i ja,
Osjeti sve ono što osjetim i ja...
Moja poezija,
poput neke dobre vile
Prati me kroz život....
Podsjeti me s vremena na vrijeme
Da su snovi stvarni ako to želim
I da je život besprijekorno vrijedan...
Kao neki anđeo slobode,
I s njom mogu što hoću
I nitko mi ju nikada ne može uzeti...
I jednom, kada odem,
Ako i tko pita za mene,
Nek' čita moje poetične misli,
Jer....to sam ja.
Nesputana, iskrena, dušom okrijepljena,
Gledala život s neke druge strane,
Možda sam tako htjela,
Možda sam tako morala...
Nije ni bitno........
Svatko ima svoj način opstanka
Ja sam ono što pišem.........

Ines Perić