Danas je na snazi u Hrvatskoj ukus mase. Masovan ukus, što bi to bilo? Prije svega crna kronika koju naš tv-e i svi naši mediji prezentiraju u neograničenim količinama. Dugo sam se ljutila, zbog čega tv-e i novine prezentiraju samo one najmračnije i najgore stvari u Hrvatskoj. Nedavno sam došla do zaključka. To je vjerojatno ono što masa traži. Da to masa ne traži, toga ne bi toliko bilo. To je počelo s ponekim krimi serijama u 90-ima, koje su se na kraju svele na 90 posto medijskog prostora, a pisanje o crnoj kronici u svim novinama se sveo ,također na isti postotak. Kako bi se to nazvalo? To je odgajanje tuđeg ukusa. Dok smo prije 10 godina bili šokirani ponekim krimi serijama, one su s vremenom postajale sve nasilnije i nasilnije, ljudi su se na to prilagođavali u nedostatku drugog, dok se nisu tako navikli, da sad prvo što nas zanima je crna kronika, ubojstva, kriminal i općenito najmračnije stvari u državi. Moglo bi se reći, da je naš ukus odgojen i oblikovan na taj način. Čovjek se u početku buni, nešto mu ne odgovara, ali kad više nema načina, kako da to suzbije, onda se prilagodi tome i prihvati to. Tako da, vrlo vjerojatno, da oduzmemo masi portala, crnu kroniku, ljudi bi se još i pobunili. Ljudi danas traže takve vijesti, koje su sumorne, ponekad sulude i zato jer im to na neki način podiže adrenalin. U kapitalističkom društvu, došlo je do velikog otuđenja među ljudima. Ljudi više nisu prijatelji jedni drugima, već lupus, tako da u takvom okružju, zbog praznine kojom smo okruženi tražimo nešto senzacionalno, što će nam barem na kratko podići adrenalin u krvi i potači strujanje emocija, jer nas više teško što može probuditi iz sna i letargije u koju smo zapali. Danas se život sveo na rad i zaradu, tako da ljudi traže neku zabavu i nešto uzbudljivo, budući to imaju sve manje u životima, a onda to nalaze na tv-u u raznoraznim gromozornim vjestima, koje šokiraju.

Netko pametan je davno rekao da dokonom duhu, svašta pada na pamet. Dok nam je tijelo zaposleno, duhovi su nam letargični i zakopani u dubokom snu, tako da, onda ljudima pada svašta na pamet. Primjer toga su i raznorazni suludi showovi koji potječu sa zapada. Tko smisli luđi show, taj show postaje popularniji, donosi više novca, a masa očarana s suludosti tog showa, prati ga iz emisije u emisiju. Svi se natječu tko će smisliti luđi show. U UK su sad smislili show gdje djeca od 8-12 godina žive sama i u showu naočigled roditelja, piju, puše, tuku se, potežu noževe, a roditelji ne čine ništa da ih izvade iz showa. To je primjer dokle je dokonost zapadne civilizacije došla. A onda sve to suludo s zapada dopire i do Hrvatske, jer smo i mi poprimili sva zla sa zapada. Prihvatili smo zapadno kapitalističko uređenje, u nedostatku boljeg, te sva zla s zapada prihvaćamo sve više i više. Više ne postoje granice u toj suludoj trci za što luđim, što drukčijim, što ekstremnijim i opasnijim. Tim se ljudi duhovno hrane. Kako su u vrijeme starog Rima bile popularne borbe robova u Areni, danas smo smislili jednako opasne tv-e showove i na tom mladi i djeca odrastaju i odgajaju svoj ukus. Ekstremi su postali poželjni, sve što potače adrenalin je postalo super , a gdje su granice sve te ludosti, ja ih ne mogu vidjeti. Ovo je samo dokaz da jednostavno civilizacija, iako je u zadnjih 500 godina napredovala izuzetno s tehnologijom, duhovno, smo ostali na sličnom stupnju, kao u doba starog Rima ili srednjem vijeku. Dok su tada bili popularni lovovi na vještice, danas je popularan lov na kriminalce, na otpadnike od društva, nad kojima se masa kroz novine i medije zgraža. Danas je popularan lov na što luđe vijesti, na što ekstremnije pojedince. Voljela bih kad bi bilo više popularno, kao prije 50 ili sto godina lov na intelektualne dosege i kad bi oni bili popularni u društvu, a ne samo raznorazni ekstremni showovi , što luđi to bolji.

Kristina Zolota