Već smo duboko zašli u 21.stoljeće. Stoga bi čovjek očekivao da se podrazumijeva da žene mogu sve što i muškarci i da u tom pogledu nisu niti najmanje diskriminirane. Najviše i stoga, što ima mnogo veći broj žena nego muškaraca. Ali, da li je razlog ženska slabost ili povodljivost, muškarci su još uvijek ti koji drže sve konce u svojim rukama i vladaju svijetom. Tlače, ponižavaju žene, odvode ih u bijelo roblje, prostituiraju, uglavnom rade što god žele. U svemu tome je neobično, da ljudi kojih ima manje to rade onima kojih ima više , tj. da manjina diskriminira većinu. Trebamo zaći duboko u psihologiju uzroka, zašto se to dešava, da bi došli do odgovora. Danas žene imaju sredstava mnogo više nego nekada, da budu same svoje gazde, da vladaju, ako ne firmama i tvrtkama, vlastitim životima, ali se to opet dešava u malom broju slučajeva. U najvećem broju tvrtka i obitelji na čelu su još uvijek - muškarci. Da li je ženama dano manje prilika nego muškarcima, a zapravo nas se obasipa lažnim parolama, kako su izjednačene i imaju isto prilika postići nešto u životu kao i muškarci ili je jednostavan problem to što su žene mnogo više povinovne, povodljive i slabije te se više vole prepuštati nekom (muškarcu), u životu? Ženama je još uvijek, mnogo bitnije osnivanje obitelji, ali to ne može biti razlog (ne)vladavine žena , budući je u 21.stoljeću više nego ikada neudanih mladih žena. (Tako da jedna mlađa djevojka u većini slučajeva, ne može navesti niti brak i obitelj, kao razlog (ne)napredovanja ili njezine (ne) želje da napreduje u poslu. Da li unatoč sve manjoj udaji žena, one još u ogromnom broju slučajeva troše svu potrebnu snagu i energiju na (krive) muškarce i želju da se udaju umjesto na posvećenje nekim svojim snovima i karijeri? Da li je to taj razlog što vrlo mali broj žena jest na čelu firmi i na ključnim mjestima u poslu i politici? Da li su žene te koje su manje sklone riziku i hrabrim potezima, pa to zato radije prepuštaju muškarcima, a one se bore za mnogo manje mrvice tog kolača?

Muškarci su često ti, koji se jedni prema drugima u poslu ponašaju kao kolege, tapšaju po ramenu, izlaze na domjenke i poslovne večere, te trude u nekoj općenitoj komunikaciji, dok su žene češće predmetom zavisti, tračeva i ogovaranja, a neke si često dopuštaju i otvorene, niske udarce pod vlastitim neobičnim opravdanjima. Da li je to stoga što su muškarci mnogo opušteniji na vrhu pošto se njihovo napredovanje i vodstvo neke firme podrazumijeva, dok žene ili prihvaćaju mrvice za koje se bore poput gladnih vukova ili ako su na čelu, ne mogu zbog straha za to radno mjesto biti opuštene, pogotovo ako je to tvrtka s mnogo zaposlenika. Zašto su žene još uvijek u najvećem broju slučajeva na nižim poslovnim položajima ili rade za vrlo malu plaću ili im je jedina karijera - ona majke. Iako bi me mnoge majke sad iz mržnje napale, da je to "najvažnija" uloga u životu, čime se ja ne moram složiti, budući ne mora svaka žena iole nužno postati i majka, niti se neke stvari podrazumijevaju zdravo za gotovo. Ako je i u 21.stoljeću još uvijek najvažnija uloga daje muškarcu u svim društvenim i poslovnim okružjima, to znači da se neke stvari nisu pomaknule s mjesta već od postanka civilizacije, otkad se prvenstvo i mjesto vođe čopora davalo muškarcu, a ženi ona puno manje značajna uloga njegove družice, koja svoju brigu i trud u potpunosti posvećuje njemu. 

Zašto danas, većinu onih koje rade u prostituciji i kao escort dame čine žene , a za muške prostitutke i escort džentlmene ( koje daju usluge ženama), još uvijek nisam niti čula (ako bi se koja žena jednostavno htjela poslužiti njihovim uslugama, kao što su to do sad redovno činili muškarci), a dotle je izbor za muškarce još uvijek i više nego obilan.  

Da li žene po defaultu smatraju da im pripada mnogo manje, nego muškarcima, pa idu linijom manjeg otpora ili je jednostavno čitava društvena klima zaslužna za to, da se ženama daje manje prilika, pa su stoga u najvećem broju slučajeva na mnogo nižim pozicijama i položajima u poslovnom životu?

Budući je novac moć, a sa moći zauzimamo položaj u društvu, a s položajem u društvu, zadobivamo poštovanje okoline, mislim da je to ozbiljan društveni problem, kojem bi se trebalo posvetiti, a ne ga negirati ili prihvaćati zdravo za gotovo. Najveći problem od svega je, što su prvenstveno žene te, koje se ne žele posvetiti borbi za svoju dobrobit i bolji položaj, pa zašto bi to onda radili muškarci?