Spustih se na tlo obećane zemlje
Da dotaknem dlanom toplinu tajni
Što čuvaju je milijuni utabanih tragova
I ljudi i «neljudi» što disaše paru
Ove iste zemlje i hdjedoše
Baš kao i mi, postati vječni.
I sva dobra i zla kao gusti talozi
Što tope se iz civilizacije u civilizaciju
I mijenjaju u svojim oblicima,
Učinila su to što su učinila,
To što su morala,
A možda i nisu...
I sad, tu smo gdje jesmo,
A gdje zapravo jesmo?
A jezgra ove iste zemlje,
Ovog istog svijeta
Što ga stvarasmo želeći savršenstva,
Jedino ona zna tajnu,
Tajnu naših grijeha,
A za oprost više neće biti vremena.....

Ines Perić