Njegova fascinacija letećim objektima dovela ga je do toga da je svake noći promatrao zvijezde i tražio znakove nečeg dalekog, što je tek trebalo biti otkriveno.

Kada je promolio glavu kroz prozor učinilo mu se da se nešto nazire u daljini.

Obukao je svoj stari smeđi ogrtač, koji je bio još uvijek zamrljan od jutarnje kave, koja mu je pala u krilo dok je čuo zvuk zvonjave telefona. Mary ga je zvala.

"Johne, molim te, da se isti tren pojaviš u uredu. Došli su oni iz druge firme i rekli da će uskoro doći do sloma dionica, sloma burze i da bi mogao izgubiti sve uloženo u zadnju transakciju koja te trebala izvuči, kao i tvoju firmu."

"Evo, dolazim odmah" - dok se ustajao, Johnu je telefonska žica zapela o nogu, tanjurić je pao na pod, a kava se razlila po njemu.

"Ej, fuck, baš sad! Pa ne mogu vjerovati!" - psovao je , tvrdo, između zubi, dok je izvlačio noge zapletene o žice, koje su se obavijale oko njega kao svemirska meduza iz zadnjeg nastavka stripa koji je čitao.

"Što je Johne? U čemu je problem?" Mery se još uvijek nalazila na telefonu i John je to tek tad shvatio i tog trena ga je oblio hladan znoj, jer je mrzio takve situacije u kojima ispada čudan, smješan, neobičan nekome iz firme. Uvijek je ostavljao dojam hladnokrvnog, mirnog čovjeka kojeg ništa nije moglo izbaciti iz takta i nije želio da ga itko vidi u ovakvoj situaciji, pa čak ni njegova vlastita žena.

"Oprosti Mery, jedna jako glupa situacija mi se malo prije desila. Ispričati ću ti u uredu"..

John je proveo miran dan u uredu i bio je neuobičajeno zadovoljan obavljenim poslom.

Kad se vratio kući i sjeo u stolicu mirno je čitao dok odjednom nije vidio to čudno svjetlo koje se pojavljivalo iz daljine. Tu nije moglo biti nikoga, jer ova koliba se nalazila 50 km dalje od svake civilizacije i tu je John u zadnje vrijeme provodio dosta vremena, budući mu je trebao mir nakon stresnog, užurbanog tjedna.. Obukao je smeđi ogrtač i izašao iz kuće. U to vrijeme sat je otkucao 12 puta.

DO SLIJEDEĆEG NASTAVKA

Kristina Zolota