Na prozoru jednom na kraju moje ulice,

često u noći petrolejka gori,

nikada ne vidjeh to zamišljeno lice,

ni ruke stare, što ih sklopi dok moli.

Kažu da u kući njenoj uvijek gori svijeća,

i slika kraj nje uvijek da stoji,

al' ne spomenuše nikad da uz nju ima cvijeća.

Samo kalendar mali, na kojem dane broji.

Pismo je stiglo još prije godina par

da sina joj nema i da naći ga neće,

ne pamti svijet ni koliko bio je star,

al' sjećaju se kad je rekao da u rat kreće.

Na prozoru jednom na kraju moje ulice

često u noći petrolejka gori,

uz sliku i svijeću - zamišljeno lice,

nada se ona, sjedi i moli.

Maja Ravlić