Majka me rodila mjesec dana prije određenog termina. Govore za takvu djecu -nedonoščad i to mi je strašno ružna riječ - nedonošena djeca. Ako smo mi nedonošena (kao „nismo došli?), a došli smo na ovaj svijet također rođenjem kao i ona koja su donošena, dakle rođena u vrijeme određenog termina (cca nakon 40 tjedana majčine trudnoće), što smo onda mi? No, dobro. Za takvu djecu, rođenu u 8. mjesecu majčine trudnoće također znaju reći da su u kritičnom stanju, da postoji šansa da neće preživjeti. Majka mi je rekla da su joj rekli da ću se možda roditi bez obrva ili noktiju - i jedno i drugo je tu! Međutim, rođena sam bez instikta sisanja i gutanja sa kojim se djeca rađaju. Nakon 2 dana pala sam sa porođajne težine od cca 2,5 kg na 1 kg te iz našičke bolnice vozilom hitne pomoći prebačena u osječku. Rekli su joj: ne postoje aparati na koje bi ju mogli priključiti. Ako nemam instikt sisanja i gutanja kako ću primiti hranu. Navodno sam teškim mukama počela gutati tadašnju mješavinu hrane za bebe. Jutro nakon mog rođenja, na radiju je Rade Šerbedžija interpretirao „Ne daj se, Ines!". To jutro majka se odlučila da se zovem upravo - Ines. Svjesno ili ne, kao da su te riječi odjekivale u mojoj novopridošloj duši. „Ne daj se, ne daj se!" - sinonim za borbu, za hrabrost, za snagu, za dalje,...Tako i danas prožimam u sebi svako slovo tih riječi. Možda sam od toga dana „odlučila" biti hrabra ili me je spoznaja o tome dovela do toga da SEBE SMATRAM HRABROM I ODVAŽNOM. Hm, zar je bitno? Ja se zbog toga DOBRO OSJEĆAM. Možda me je moja vjera, da sam upravo zbog te pjesme dobila to ime, te činjenice moga upitnog opstanka u ovom svijetu zbog komplikacija u trudnoći moje majke te činjenice kako su joj rekli da se „SAMO SAMA MOGU IZVUĆI" , dovela do toga da smatram kako sam uistinu hrabra. To sam prihvatila kao istinu. Da, JA SAM UISTINU HRABRA, već od samog rođenja! I kada na to pomislim OSJEĆAM SE DOBRO. Čovjek se uistinu sam može „izvući". Kako ta riječ „izvući se iz teškoća" koja se toliko često upotrbljava zapravo vrlo slikovito predstavlja to što upravo i znači. Ako se „izvlačite" od nekuda znači da ste negdje „upali", znači da ste učahureni u nešto što vas čini tužnim, jadnim, nesretnim itd. (dakle, sve ono što zovemo lošim osjećajima). Izvući se iz nečega pretpostavlja „IZLAZ". Taj „izlaz" najčešće depresivci ne vide, pa znaju reći „nemam izlaza". Koristeći upravo te riječi možemo slikovito predvidjeti kako se oni osjećaju kao da su u „određenom prostoru", među nekakvim omeđinama. Pa ja jednostavno tvrdim, tamo gdje uđete, možete i izaći. A taj isti „izlaz" je zapravo i „ulaz". Stoga je divno spoznati da POSTOJI IZLAZ. Tada nastaje ozdravljenje. JA SAM SE IZVUKLA! U ŽIVOTU SAM ZNALA SUSRETATI osobe koje su također rođene prije zadanih termina poput mene. Ono što je ostalo u mom sjećanju i sada mogu sa zadovoljsvom reći kako su te osobe također odvažne i hrabre. U mislima mi ostaje rečenica jedne od njih: „Kažu da su ljudi koji su rođeni ranije, drugačiji, HRABRIJE IDU KROZ ŽIVOT, VIŠE SE RADUJU ŽIVOTU, ŽELE NAPRAVITI NEŠTO VIŠE U ŽIVOTU!". Ja tvrdim da je to MOJA ISTINA. Ma nije mi sada više bitno da li se netko s tim slaže ili ne, JA SAM SEBI OTKRILA MOJU ISTINU. Prihvatila sam to kao činjenicu i uistinu sebe doživljavam kao osobu koja voli život. JA VOLIM ŽIVOT. Kao mala voljela sam istraživati. Sve i svašta. Bila sam čak malo „grublja" od svojih vršnjakinja. USUDILA SAM SE SVAŠTA I REĆI I NAPRAVITI, a često sam bila INICIJATOR za igru i zabavu. Svakako sam voljela uvijek BITI AKTERICA u svakoj priči koja je iole pobuđivala moje zanimanje. NEPRESUŠNOST ŽIVOTNIH DOGAĐANJA u meni je izazivala uzbuđenje i radost. Tako mislim i danas.

Umjetnost ima posebno mjesto u mojoj duši. Čovjek je nepresušan izvor umjetnosti, stvara ju i nadahnjuje se njom. UMJETNOST - SAVRŠENI ZAČARANI KRUG LJEPOTE ŽIVLJENJA. Samo što za mene umjetnost ima malo sveobuhvatnije značenje od, možda, tipiziranog, terminološki vezanog za uređene kategorije znansvenih primjera umjetnosti. ŽIVOT JE UMJETNOST. A stvarnost? Neki će reći život je stvarnost! Što vam se više sviđa. Pozorno pogledajte. Život je STVARnost (stvar nositi?život je stvar?stvar je fizički oblik koji na fizičkoj razini zamjećujemo i njome tako vladamo. Vladamo STVARJU! Kao da vladamo nečim što nas se ne dotiče, nečim što nije dio nas. Izvana.). Ili vam se više sviđa Život je UMjetnost (um je most? Život je umnost? Umjetnost - stvaralaštvo koje proizlazi iz uma? Život je umjetnost? Život je stvaralaštvo vlastitog uma. ). Ova zabavna igra riječi ostavljena vam je kao izbor. Htjela sam  ovom igrom riječi i slova USMJERITI PAŽNJU. Da, to mi je bio cilj. Vjerujem da možda nikada niste obratili pažnju na slova u određenoj riječi (baš kao i ja do sada). Zamislite samo koliko drugih stvari niste zamijetili u svom životu. Upravo kako se i sada možda čudite mojim „riječnim igrarijama" i usmjeravanjem pažnje na detalje, želim vas podsjetiti da „čudnovatosti" postoje i u vašem „(ne)običnom" životu. Ima li što vrjednije od vlastitoga života (nemojte me krivo shvatiti: naravno, da mislim i na živote naših bližnjih)? Vaš ŽIVOT JE VRIJEDNOST KOJU POSJEDUJETE. Riječ vrijednost pobuđuje pažnju. Pretpostavlja ocjenjivačku sposobnost očitovanja određene osobe naspram određene stvari (pojave, misli, pojma, situacije, itd., uglavnom svega što je predmet procjene). Procjenu stvaramo svjesno ili nesvjesno u korelaciji sa određenim drugim stvarima. Sada zastanite i promislite još jednom: IMA LI VRJEDNIJE STVARI OD VAŠEG ŽIVOTA? Kada kažemo da je nešto vrijedno onda usmjeravamo pažnju na tu vrijednost. Usmjerite sada pažnju na vaš život! Kako to da smatrate da je vaš život vrijedan, a ne usmjeravate pažnju na njega. Vi samo mislite da usmjeravate, ali živite život nasumce, ne razmišljajući upravo o samom životu. Uzmite, naprimjer album sa fotografijama. Kada gledate određenu fotografiju vi se prisjetite toga događaja, ali i ne samo da ga se prisjetite nego „doživite", „osjetite" sve ono što ste osjećali upravo tada kada ste „trenutak" zabilježili fotoaparatom. Ali i ne samo taj tren, nego i trenutke prije i poslije tog „zamrznutog vremena". Kako je moguće da vaš mozak registrira fotografiju i „iz fotografije" nastanu proživljeni osjećaji? Jer mozak percipira putem onoga što oči vide, a vi vidite ono što želite. Kao što ste poželjeli gledati album sa fotografijama (uspomena), tako možete poželjeti „vidjeti" u svemu što vas okružuje ljepotu, sreću, radost, blagostanje  odnosno sve ono zbog čega se dobro osjećate. U album obično stvaljamo „najdivnije trenutke" našega života, događaje ispunjene veseljem,radošću, zabavom. Stoga, prisjetite se razgledavanja albuma pa recite sami sebi kako ste se osjećali. Sigurno vam se „razvukao" osmjeh na licu a često je znala poteći i suza radosnica. Eto i taman kada ste možda pomislili kako nemate „radosnih" trenutaka u svome životu, pogled u album sa fotografijama odagnao je te sulude misli. Album uspomena je vaš ALBUM RADOSTI, vaš ŽIVOT ISPUNJEN RADOSNIM TRENUCIMA. Da, to ste vi! Ljudi koji su DOŽIVJELI SREĆU. E tako, želim vas podsjetiti da ćete i dalje puniti vaš album isto tako sretnim trenucima, ali ono na što vas još više želim podsjetiti jest činjenica da se ne morate osjećati sretno samo kada pogledate u album fotografija. SRETNI MOŽETE BITI STALNO. Sreću možete vidjeti  svuda oko vas i biti svjesni te iskonske sreće. Kada probate projicirati u svom umu slike koje vam odašilju dobre osjećaje - cijeli svijet će vam se činiti kao najdivniji album sa najdivnijim fotografijama.

Možda ovo zvuči kao filozofsko naklapanje, jeftina psiholška manipulacija ili mišljenje lucidnog lika iz nekog beletrističkg romana. Možda....a možda je i ISTINA. Život krije beskonačosti....tajna je u vašem umu i vjeri. Imate li što izgubiti ako vjerujete? Ja nisam. 

Ines Perić

Timonela