U Hrvatskoj se gotovo 90 posto ljudi deklariralo katolicima. Da li je to zato da se isperu svoje loše savjesti ili oni i jesu katolici? Hrvatska slovi za katoličku zemlju. Kako to da u jednoj katoličkoj zemlji ima toliko ubojstava po broju stanovnika, toliko strahovito ružnih stvari, toliko zabijanja noževa u leđa i želje da drugom bude loše, pa čak i podsmijavanja tomu? Da li je to ono što katolici čine?

Isus je rekao "Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe", "Ako te netko lupi po jednom obrazu ti mu okreni drugi". Da li to Hrvati rade? Bojim se da ne. Već na internetu se može vidjeti hrvatska opća kultura koja je daleko od ikakve kulture i pristojnosti. Ljudi jedan drugog vrijeđaju i mrze samo zato, jer ovaj misli drukčije. Ljudi jedan drugog napadaju, makar nikada nisu jedan drugog niti vidjeli, niti je drugi imao ikakve veze s našim životom. Već tu progovara mržnja, zloba, ljutnja i bijes. Masa je ljutih ljudi i mrzitelja već na internetu, a kamoli da ne pričamo o drugim segmentima života, kad netko nešto uistinu loše i napravi. Tad su naši ljudi skloni izvaditi pištolj i pušku i obračunati se na taj način. Najgori od svih. Po broju gnjusnih ubojstava nimalo ne zaostajemo za najgorim zemljama na svijetu. Da li je to katolički? Ne bih rekla. Naš je problem što u zemlji gdje se mnogi deklariraju kao katolici, rijetki su oni koji to uistinu i jesu. Nama je puno bitnija dobra forma, nego dobar sadržaj!

U zadnje vrijeme postoji mnogo ateista, koji nastoje čak ozbiljno ugroziti crkvu koja više gotovo da i nema pravo glasa. To su ljudi, koji jednostavno žele nešto mrziti. Bilo što. Ako ništa nemaju već će nešto izmisliti. Tako su si umislili i to da crkva njih nekako limitira u nečemu, a zapravo sami sebe svojom mržnjom limitiraju.

Moje mišljenje je da kad bi se svi držali 10 Božjih zapovijedi vladao bi raj na zemlji, ali toga na žalost nikada neće biti. A u modernom dobu , kada crkva više nema nikakav značaj, niti moć, a ateisti sve veći ( a budući ne vjeruju u moral, mogu činiti što god žele i neće za to biti kažnjeni), toga će biti sve više i više - dok se čitav sistem ne raspadne, a već postoje ozbiljne naznake, da će se čitava kultura raspasti.

Za raspad naše kulture, nisu zaslužni samo ateisti, nego su podjednako zaslužni i katolici. Zašto? Ja sam vjernica i idem svake nedjelje u crkvu, ali užasno mi je što je tamo toliko mnogo ljudi, a toliko malo istinskih vjernika, koji se drže Svetog pisma, vjeruju istinski u Boga, skrušeni su, ponizni i ponašaju se kako je Bog rekao. Kod nas je skrušenost i poniznost postalo nešto sasvim arhaično, pa nekima i smješno.  U zemlji gdje je svima neugodno biti ponizan, dobar i kulturan, a većini nije neugodno ponašati se kao siledžija, dokazivati i gledati kako da se silom dokaže i ugrabi po mogućnosti nešto što nije njegovo. I među vjernicima poznajem mnogo ljudi čiji ego je nevjerojatno velik i čiji ponos je toliki da uopće ne žele dobro nikome tko ih je ikada povrijedio i koji vjeruju da su najpametniji na svijetu, a takvih ljudi ima i među ateistima. Uopće ne vidim razliku. Dobar čovjek je dobar čovjek, a loš čovjek je loš. Nije uvijek vjera mjerilo da je netko dobar i među vjernicima ima najgnjusnijih zločinaca, ali kad bi se ljudi držali vjere, a ne zazirali od nje, smatrali da ih nekako ugrožava, limitira i povodili se za besmislenim modernim trendovima, da je svaka kultura i svaka limitacija ( u smjeru držanja nekih normi i da se čovjek ne može ponašati baš kao divljak) loša, onda bi čitava hrvatska kultura bila na puno većem nivou i svi bi se znatno više mogli nazvati vjernicima, što su zasad samo "na papiru".

Jučer navečer prolazim ja pored kioska i leži čovjek na podu. Prolaze mladi dečki, vide ga, smiju se i nisu mu se htjeli niti obratiti. Ne zanima ih, da li je čovjeku možda loše, da li je pao ili se ozlijedio. ( Ispali bi naivni.) Ja sam ga pitala da li mu je potrebna pomoć. Bio je jako pijan i nije se mogao dići. Rekao je da ne. Možemo se okladiti da sam ja bila jedina, te večeri koja ga je to pitala. Toliko sam realna, da to znam. Svi se drže svojih poslova i misle samo na sebe. Nitko ne želi drugom pomoći, pod cijenu da ne ispadne smješan. Takvi mogu ići i danonoćno u crkvu ako to žele, ali to za mene nisu niti ljudi, niti vjernici!