OTVORENO PISMO

Evo, moramo priznati da danas Tv-e najviše utječe na ljude. Ljudi kopiraju što god da je na tv,u. Ako je na tvu, masa ubojstava, primjećujemo da ih ima sve više i više. Više čak nema ni mjesta tolikim ubojstvima  u Hrvatskoj. Ne stanu sva u isti dnevnik, pa se dnevnik mora povećati, da bi se sva ubojstva mogla nabrojati. Kad bi na tvu bili samo ljubići vjerojatno bi vodili ispunjeniji ljubavni život i to bi nam postao obrazac nekog ponašanja i života. Više bi glumili latino lovere i loverice i bili sretni ako bi našli ljubav svojeg života. Nije mi jasno zašto se na tvu forsiraju samo loše vijesti i to najcrnje moguće. Zar ne mislite da je dosta više loših vijesti? Ok, vidjeli smo sve najgore, što čovjek može činiti jedan drugom i sad nam je već dosta toga. Želimo stop tome i željni smo dobrih vijesti. Da čujemo da je netko negdje tamo učinio i nešto lijepo nekom drugom, a ne samo ružno. Da se malo možemo i ponositi svojim ljudskih rodom, a ne samo spuštati lice do poda u nevjerici i sramu, gdje onaj čovjek čini nezamisliva zla, a naziva se čovjekom ko mi. Toliko je više loših vijesti, koje nas filaju sa svih strana da gotovo i nije ostalo mjesta onim dobrima, koje bi nam malo olakšale svakidašnji teški život. Nekad se pitam, radi čega ja moram to sve znati- da je tamo negdje majka ubila dijete ili muž pojeo ženu. Zašto moram znati ono najgore što ljudi čine jedan drugom, a ono što nas oplemenjuje i uzdiže ko ljudski rod, je toliko sakriveno da gotovo i ne postoji. Radi čega nema više emisija o npr. Volonterima, koji se trude nekom olakšati život, a usput dobivaju i veliko duhovno i unutarnje zadovoljstvo koje ih ispunjava kao ljude i radi kojih se mogu ponositi sami sa sobom? Radi čega ispada da više i nema dobrih ljudi da je ostalo samo ono najgore i najcrnje? Radi čega? Zato što jedino o tome i slušamo. Ne slušamo o nepoznatim herojima iz susjedstva, koji su učinili neko herojsko djelo. Oni ostaju sakriveni u svojim stanovima i životima i stisnuti će im ruku samo onih par ljudi koje znaju. Možda oni ni ne trebaju promoviranje u svim vijestima, jer dobro znaju tko su i takvo što im ne treba, da bi se osjećali bolje sa sobom. Njima je dosta njihovo malo herojsko djelo kojeg će se sjetiti u svim lošim situacijama i prilikama i da ih je tamo negdje netko pogledao sa istinskom zahvalnosti.

Zato želim poručiti da bi mi bilo puno draže kad bi bilo više takvih vijesti na televiziji, koje bi nam nekad dopustile da se osjećamo ponosima što smo ljudskog roda, a ne da se sve jače i dublje sramimo i postajemo loši kao ti iz vijesti. Samo da bi bili u trendu, koji danas nalaže, da svatko mora biti jedinka za sebe i ne dopustiti ikom, da ga imalo sa nečim ugnjavi. Zašto nema više emisija, gdje ljudi otvoreno pričaju o svojim problemima i nazovu tve, te govore o onom što ih muči, a netka ( pametnija) osoba im pomaže? Zato jer želimo misliti da smo najpametniji i da nam ne treba pomoć.. Tada bi većina shvatila da smo svi ljudi sa problemima i da nije sramotno imati neke probleme, jer nas to i čini čovjekom. Tada bi se ljudi više opustili i ponekad zabavili svojom ljudskom nesavršenosti. A ne bi bili toliko bjesni, što nisu eto tamo savršeni ko ta i ta zvijezda. Pa poslije gotovo klicali od zadovoljstva, kad ta zvijezda propadne ili se skljoka u neke probleme. Kad bi bili malo više orijentirani na same sebe i vlastite probleme i nastojali ih rješiti, ne bi bili opsjednuti sa životima slavnih i uspoređivali se sa njima i pokušavali biti kao oni, a svoje živote zapostavljali. Ne bi se osjećali toliko maleni spram neke zvijezde, kad bi se netko pozabavio i nama. Ljudima sa svojim problemima, svatko različitim, što nas čini ljudima. Ta različitost, koja se danas sve manje podnosi, prihvaća i priznaje. A sve više naturava određena šablona i obrazac ponašanja. A svatko tko ispada iz te šablone potom ismijava. Malo više spuštanja prema pravim, običnim ljudima, bi urodilo da se ljudi potom više trude u vlastitim životima, a ne da očekuju da im svaki problem rješava netko drugi. Kao što većina ljudi očekuje. Za sve krivimo ovog, onog, politiku, vladu, pa neki čak i crkvu. A ne pitamo se, da možda nismo sami odgovorni za sebe, a ne da je odgovorna ikakva institucija? Hvala i srdačan pozdrav.

Kristina Zolota