Globalizacija nam nudi planet nastanjen klonovima, jedinstveno stanovnistvo Zemlje s kondicioniranim intelektom, dotjerano eugenickim inzinjeringom i nahranjeno genetski manipuliranom hranom.Nad njim vlada nevidljiva I nedostupna elita. To vec pocinjemo prepoznavati kao svoju stvarnost. Prosjecnom Amerikancu vjerovatno je tesko objasniti pogubnost toga globalizacijskog projekta! Kako I bi, kad je on vec dio toga svijeta I kad se, iz svoje nad-stvarnosti, plasi naseg primitivnog "anarhaizma".Prosjecni Europljanin, pak jos nije skroz racionalizirao problem, no to je buducnost koju nudi globalizacija.Sudbina tranzicijskih zemalja groteskna je u svojoj historijskoj ironiji. Netom su se oslobodili jednog eksperimenta s globalnim aspiracijama, a vec ih pri prvim sumnjama u blagodati nove demokracije I novoga svjetskog poretka ceka kaleidoskop namrstenih lica novoga Velikog Brata. Misleci ljudi koji postavljaju pitanja I sumnjaju, postat ce (ili vec jesu) "lijevi ekstremisti", "anarhisti", "ideoloski nostalgicari", ukratko, bolesna elita fantasta koji ometaju novu demokratiju. Svijetla buducnost koju su im obecavali konacno je tu - u disko "flashevima", u sarenim ekranima Interneta, u trivijalnosti komunikacije koju su donijeli mobilni telefoni, u glamouru javnih mjesta spektakla... Eto ih u besklasnom drustvu jednakih potrosaca, u kojem svi mogu imati sve : dovoljno je imati novca, mozda kreativnosti da se dosjetite novom proizvodu, ili naprosto srece na burzi ili na lutriji. Gledajuci ocima korporacijske kulture, zivot je to bolji sto vise lici mjesavini kabarea, kasina, rugby-utakmice,plaze na Bahamima I malo pucanja po dalekim divljacima koji ne zele razumjeti prednosti nove demokratije. Politicka ovisnost se vrlo brzo pretvara u ekonomsku, a ova pak u kulturnu. Otud ce kultura I bastina, kao njeni cvrsti dio, biti strateska sansa tranzicijskih zemalja. Vise od gospodarstva, gdje su unaprijed porazeni (jer ne mogu ravnopravno sudjelovati u privatizaciji vlastitog bogatstva), mogu ih emancipirati I vratiti im naruseno samopouzdanje upravo bastina I kultura. Ovo posljednje je I supstancija turizma, odnosno kulturalnog turizma.