Na prstima se šuljam,
Tiho i oprezno ulazim.
Ugledah
Drveni stolac
Nasred sobe;
A na njemu malena
Djevojčica
Lijepa na
Pogled.
Promatram ju,
A ona se ne obazire
Kao da
Živi
U nekom svom
Svijetu.
Oči su joj razigrane.
Na licu
Zrači
Optimizam;
Široki osmjeh
Odaje
Sreću.
Tako je nježna
I
Mila.
Još je mlada.
Vjeruje da je svijet
Pun dobrote
I da nema mjesta
Okrutnosti.
I što je najvažnije
Vjeruje
Kako te voljeni ljudi
Nikada ne razočaraju.
Promatram ju
I vidim kako polako
Nestaje.
Okrećem se prema ogledalu
Gledajući svoj odraz.
Pitam se gdje
Je sada ta djevojčica
Skrivena u meni.

Vječni optimist

Sara Gorupec