Dana 31.siječnja desio se obračun s mojim dečkom. Dva tjedna ranije me bacio na pod i strgao mi koljeno. Tih 2 tjedna koljeno mi je i dalje u lošem stanju i jedva hodam. Uglavnom šepam. Tada nisam zvala policiju jer sam mislila da je to bio nesretan slučaj, koji se više neće ponoviti. On se vraća svojim roditeljima i ne pomaže mi nimalo unatoč tom koljenu i sve sama moram činiti. Dečko je došao opet jučer kod mene, budući je morao obaviti nešto u gradu. U tijeku dana se svađamo oko sitnica, te on postaje sve grublji i grublji, čak bi se reklo nasilan. Baca stvari oko sebe i zaleće se prema meni. Ja sam se uplašila jer mi je doktor rekao da moram obavezno ležati dva tjedna i da je koljeno u gadnom stanju i naravno da me baci još jednom na pod mogu ostati invalid. 
 

Uplašila sam se da će me oboriti na pod, budući se agresivno zaletavao prema meni, bacao stvari oko sebe i vikao da mu vratim novac na sav glas, pa sam u smješnoj naivnosti pozvala policiju, misleći da će mi pomoći i da će ga smiriti ( već je bio jednom u Jankomiru zbog agresivnosti).
 

Pozvala sam policiju da se on smiri i tu počinju moje patnje i estremni teror i strahovito ponašanje policije prema meni. Ja sam nazvala kao žrtva koju je mladić napadao i od nje iznuđivao novac, gurajući je, unatoč strganoj nozi ( koju je on strgao). Policija je došla, troje ljudi.
 

Žena na koju nemam nikakav prigovor jer je bila korektna i u redu i ponašala se prema meni pristojno i kulturno. Mladić koji se većinom ponašao u redu, ali pred kraj je isto postao također grub ( pod utjecajem policajaca pored sebe), ali ni prema njemu nemam nikakav poseban prigovor.
 

S njima je bio niži policajac, koji se od početka postavio izrazito neuljudno prema meni. Ponaša se od početka kao da sam ja glavni krivac i osumnjičenik, a ne dečko radi kojeg sam zvala. Prvo je rekao da to nije bitno tko je zvao, da je isto tako mogao i moj dečko zvati, pa da to nije bitno, da smo oboje osumnjičeni. ( moj dečko ni nije zvao, jer je bio zauzet vikanjem, bacanjem stvari i psovkama koje mi je upućivao.)
 

Ja sam rekla da mi je teško ići samo tako u stanicu, budući mi je strgano koljeno, moram doma mirovati i pokazala liječničku dokumentaciju. Taj neuljudni policajac uzima tu liječničku dokumentaciju, smije se na nju, vičuči mi govori da "ne piše da je išta strgano" na što mu ja isto glasnijim tonom govorim da piše da je koljeno iščašeno, a on meni još glasnijim tonom, vičući na mene "da se spremam i da će se on isto vikati na mene".
 

Rekla sam mu da moram u hitnu da mi namjeste koljeno i na kontrolni pregled, a on se dere na mene da izvolim ići s njima jer sam također osumnjičena i da izvolim dati iskaz. Pri razgovoru ima užasan ton razgovora i dere se na mene na način da sam pomislila da ću i šamarčinu pobrati od njega zato što sam se usudila reći da sam ja zvala policiju i da je meni strgano koljeno i da moram kod doktora u hitnu. Pokazivao je užasnu netrpeljivost. Čim je moj dečko otišao postao je taj isti policajac normalan i počeo sa mnom normalno pričati, ali kad je god netko od drugih policajaca u blizini postaje jednako netrpeljiv i jednako se ponaša bez i najmanje kulture i pristojnosti prema meni.
 

Kad smo došli u policijsku stanicu u više navrata mi se ponavlja da sam ja osumnjičena jednako kao moj dečko i da "ćemo dobiti kaznu od vjerojatno 15000 kuna" što je isti policajac navodio. Taj policajac se maknuo i više ga nije bilo jedno vrijeme, a mene prisiljavaju da sa strganom nogom ( a trebala bih ležati) sjedim na stolici satima.
 

Mene je čuvao ( tu naglašavam mene budući je izrazito ljubazan prema mojem dečku) drugi policajac. Iako imam ozlijedu meniskusa, tetiva i vidno šepam, svaki i najmanji pokret i na svaku riječ koju sam htjela prozboriti drugi policajac također viče na mene, govori da ga ne zanima moja priča, da šutim i ponaša se strahovito bahato i krajnje grubo prema meni. Čuva me kao da sam teški kriminalac koji je malo prije pobio par ljudi, a ne djevojka koju su prebili i koja zato zove policiju. Ja sam se ustala malo razgibati nogu i na svaki moj i najmanji pokret on doslovno skače na mene, govori mi da sjedim i to nevjerojatno živčanim tonom. Zamolila sam cigaretu i jedan policajac mi je dao, budući mi je trebala da se smirim, ali ovaj me policajac tjera nakon kratkog vremena da se sjednem i da ne smijem tamo stajati.
Čuva me i nasilan je kao da sam neki teški kriminalac, a ne osoba koja sa strganom nogom ne može tamo satima sjediti. Policajka mi je u jednom trenu donijela malo vode jer sam mislila da ću se onesvijestiti budući od jutra nisam ništa ni jela ni pila. Kad sam pitala radi čega se tako ponaša on je rekao da sam uhićena i da ga ništa drugo ne zanima. Čitavo vrijeme viče također na mene ( isto kao i policajac koji je došao u moj stan). Nije im bitno ni da li plačem, ni što vičem da ne mogu izdržati, da ću se onesvijestiti. Ništa im nije bitno.
 

U jednom trenu, moj dečko počne vikati na mene i ja mu nešto odgovorim, a policajac vrišti na mene "Gospođo, da ste zašutili, gospođo prekinite" i u tom stilu.

On viče na mene, iako me dečko napada i vrijeđa, a sa smrskanim koljenom sigurno ni ne izgledam tako opasno.
Stalno mi se ponavlja ista nebuloza, da je moj dečko rekao da sam ja njega htjela tuči i lupati ( što s tom nogom, a jedva hodam i to se vidi djeluje nevjerojatno nebulozno i nema nikakvog smisla. ) Još imam i liječničku dokumentaciju, ali "ja sam uhićena i sa mnom se postupa na jedan strašno ružan i grozan i nehuman način".
 

Uglavnom, prema mojem dečku se odnose krajnje razumno i s osjećajima, dok mene napadaju čitavo vrijeme. ( a ja sam zvala policiju!!!!!!!!).
Kad je napokon došao drugi policajac ( onaj isti koji me i napadao kod kuće) on i dalje pokazuje nevjerojatnu netoleranciju prema meni i govori mi da zašutim i da nemam pravo ništa reći na svakom koraku.
Kad bih nešto rekla u nekim trenucima povisuje ton na mene i to izrazito bahato. ( ponaša se još gore nego taj moj dečko radi kojeg sam zvala u prvom redu policiju). Kad smo sjedili gore, pitala sam da li nakon 7 sati čekanja mogu išta pojesti, da mi je slabo , a oni meni govore da su me pitali u policijskoj stanici da li da zovu Hitnu i da sam odbila... Što se tiče tog, onaj čuvar koji me čuvao me pitao u jednom trenu da li da pozovu hitnu i ja sam im rekla da pozovu da mi je noga smrskana i da ne mogu tamo sjediti i da moram ići u hitnu da mi stave longetu.
Oni su rekli dobro i to je bilo to. Poslije svi govore da sam ja rekla "da meni ne treba hitna" , što bi rekla da je čisto laganje, koje su si dozvolili, budući sam navela sto puta da mi hitna treba, a policajac čuvar je rekao "Da je to njihova dobra volja oće li me voziti i da to zapravo ne trebaju"...
 
 

Kad smo sjedili gore u jednom sam se trenutku legnula jer sam mislila da ću se onesvijestiti, a policajci s druge strane se ismijavaju na moj račun i aludirajući govore "Da sam nepodnošljiva i da začepim i da je ok što me dečko tako tretira"....
Čak ni ne vjeruju ni najmanje da je on mene mlatio , nego mu se smiju i vjeruju "da sam ja njega tukla s nogom na kojoj jedva hodam, što očito liječnička uputnica gdje piše da moram danas doći na kontrolni ne govori ništa po njima". Ja plačem i govorim da ne mogu vjerovati da to doživljavam, a dotični policajac izlazi iz prostorije i govori da me više ne može trpiti. Svako toliko povišava ton i napada me.
Na kraju i mlađi policajac očito pod njegovim utjecajem postaje isto bahatiji prema meni i kad kažem da mi je zlo laže mi otvoreno "da sam rekla da mi ne treba hitna...Da su me pitali tri puta, a da sam to rekla...."
Ja sam rekla da mi hitna treba i da to više ne mogu izdržavati, a oni se smiju, ponižavaju me i dalje.
 

Vrhunac svega je bio kad sam čula od dečkovog tate da su mi policajci rekli "Spasite si sina, da izluđujem druge i da bi me oni mlatili valjda da sam s njima i da je to ništa kako se taj moj dečko ponaša prema meni, jer da sam nesnosna..."
 

Završetak svega toga je bilo to. Čitavo vrijeme policajci aludiraju da sam ja krivac, da sam ja osumnjičena, uhićena i da nemam pravo ni na najmanje humanosti, vodu, hranu, unatoč tome što mi je koljeno smrskano, a ja svako toliko govorim da ću se onesvijestiti.
 
 
 
Ovo je toliko strašno, necivilizirano, gnjusno i užasno ponašanje koje sam doživjela u policiji da se pitam da li da to dam u sve novine, na koji se način postupa kad žena nazove da joj dečko iznuđuje novac i tuče ju. I unatoč slabosti i tome što mi je bilo zlo, policajac čuvar skupa s tim drugim policajcem se ponašaju strašno prema meni, dok nisam počela na sav glas plakati u sobi gdje smo čekali sutkinju.
 

Kroz sve prolazi aludiranje "da sam to zaslužila i da sam tako nesnosna, da je to ništa što mi je dečko napravio i ne samo to već da sam glavni krivac za sve, koji će dobiti kaznu od 15 tisuća kuna".
Moj dečko navodi da mu izvolim vratiti novac i otvoreno pred policajcima iznuđuje novac od mene, na što policajci nisu ni trepnuli, već su se bavili time jesam li napravila neki pogrešan korak ili u 7 sati čekanja, rekla neku rečenicu, dok sam se čudila na to nevjerojatno monstruozno ponašanje prema meni. 
 
 
  

Mislim da u ovom slučaju, ne da me nitko nije štitio, nego sam se u više navrata od policajca čuvara i glavnog policajca koji je radio na tom slučaju osjećala užasno ugroženo i loše, jer su na mene povišavali glas svako malo, prijetili mi nad svakim pokretom i stalno spominjali užasne kazne koje ću morati platiti.
 
 

I da, doma me vozio otac mojeg dečka radi kojeg sam u prvom redu zvala policiju, budući nisam imala dovoljno novaca kod sebe da bih platila taksi! Bitno da sam dobila policijsku torturu i to je to!