Mirna Zidarić - intervju

Od koga si ti naslijedila ljubav prema sportu?
Joooj, ja se cijeli život bavim raznoraznim sportovima! Nema čime se nisam bavila. Sve je počelo sa skijanjem, a nastavilo se karateom, rukometom i košarkom. Košarku sam najduže igrala - u KK Lokomotiva - onda sam ozlijedila prednji križni ligament i operirala koljeno, pa više nisam imala snage za povratak. Nije da sam bila neki "ljuti talent", ali... Tada sam se imala 18 godina i odlučila sam se prebaciti na manekenstvo, u agenciju Umah. Uz to, upisala sam i Pravni fakultet koji sam kasnije završila u roku.
Koje su te zatim "čudne vode" odvele na Televiziju?
Kad sam se upisivala na fakultet, otišla sam na prijamni ispit na pravu i novinarstvu, jer me i taj posao zanimao. No, razmišljala sam kako ću, kad završim novinarstvo, moći biti samo novinar, dok ću s pravom moći raditi i kao sudac, odvjetnik i slično. A fakultet je sličan, društvenog smjera, i slični su kolegiji. Odlučila sam upisati pravo, ali kad sam ga završila, novinarstvo me i dalje jako zanimalo. Onda je krenulo: 1994. godine u siječnju sam se udala, u ožujku sam diplomirala, u lipnju sam rodila Bornu, a u studenom se prijavila na audiciju na HTV-u i - prošla! Tada se baš pokretao Treći program, a mene je isključivo zanimao sport.
Zašto?
Zato što sam se od malena bavila sportom, a računala sam i s tim da je jedino sportska redakcija do maksimuma konkurentna svim sportskim redakcijama u svijetu. Sport je vrlo egzaktan: nema muljanja i nema politike, a uvijek se zna tko je prvi, drugi ili treći. I nema monotonije. Možemo zaostajati jedino tehnološki, ali na to zaista ne mogu utjecati.
Jesi li se odmah snašla u toj "muškoj" redakciji?
Došlo je tada sa mnom još par djevojaka i nije bilo nikakvih problema. Otada se puno njih promijenilo tako da se sada već osjećam kao starosjedilac, ali... Baš zato mi je i smiješno kad me neki novinari prozovu "curetkom". To mi je super i baš se slatko nasmijem. Majka dvoje djece, na Televiziji već toliko godina - znači da se stvarno dobro držim!
Možda i manekenstvo ima neke veze s tim... Čega se danas sjećaš iz tih svojih dana?
Manekenstvom sam se počela baviti 1988. godine, kad još nije bilo puno agencija i djevojaka, i svima nam je taj posao bio nešto što smo radile uz studij. Bio nam je odličan izvor prihoda. Kroz manekenstvo sam upoznala i svoju najbolju prijateljicu Marinu, pa mogu reći da mi je to najljepša uspomena vezana uz taj posao. A ima uspomena još... Jedne smo godine nosile reviju u Schladmingu, nakon koje smo upoznale Arnolda Schwarzeneggera. Zvao nas je na šampanjac i fotkali smo se skupa; sve je ispala dobra zafrkancija.
Kako te se Terminator dojmio uživo?
Jako je nizak! Baš sam se zaprepastila jer na ekranu djeluje ogroman. Vratile smo se u Zagreb, a naše su fotografije s njim objavile novine. U to vrijeme takvo što baš i nije bilo učestalo.
Pa, nije ni danas...
Dobro, ali danas je taj posao puno više "industrija" nego onda. Cure trče s castinga na casting, i često se doma vraćaju u suzama. Osobno nisam imala takvih iskustava, ali tada su postojale samo dvije agencije.
Jesi li ikada pomišljala da se prijaviš na neko natjecanje ljepote?
Ne, to me uopće nije privlačilo, ali nije tih natjecanja ni bilo kao danas. Mislim da je tada postojao jedino izbor za miss Jugoslavije, za koji mi nije bilo ni na kraj pameti da se prijavim. Curama s kojima sam se družila taj je posao bio dobra zafrkancija, mada smo pri tom i jako dobro zarađivale. Sjećam se kako sam za dvije revije dobivala mjesečnu plaću moje mame! Zato sam se tijekom studija uglavnom sama financirala.
Je li i tada u điru bilo nemoralnih ponuda na poslu?
Ne mogu reći da imam takva iskustva. Možda zato jer imam takav stav u životu: u startu odbijem potencijalnog ponuđača.
U čemu je tajna? Najedeš se luka prije, ili...?
Ha-ha, ne jer mi teško pada na želudac. Inače, nisam baš pristupačna osoba, pa ako su mi neki i htjeli nešto predložiti, odmah su skužili da im je bolje šutjeti. Tipični sam horoskopski Jarac - introvertirana, zatvorena i tvrdoglava. Nisam komunikativna i druželjubiva "na prvu loptu", ali kasnije se opustim i vrlo sam odana. I mom je suprugu prilično vremena trebalo dok me nije skužio, jer teško izražavam osjećaje.
OK, tko od vas dvoje više urla kad su na telki utakmice?
Ha-ha, ma on ih gleda više nego ja! Otkako radim u Sportskoj redakciji, niti jedan sportski događaj ne mogu pogledati kao čovjek - od početka do kraja - stalno radim ili snimam. Najveće smo tekme gledali odvojeno: ja na poslu, on doma s društvom. A tko najviše navija? Definitivno Borna! Sin mi je totalno "zapaljen" za nogomet, sve zna. Ljetos smo s frendovima bili na ručku i naši su se dečki natjecali u znanju rezultata na SP-u u Koreji i Japanu. Dogovor je bio da onaj koji pogriješi - plaća ručak. Ne mogu vjerovati, dečki su sve znali, sve rezultate od prve do zadnje utakmice!
Je li ti ponekad u javnosti teško spojiti sportski i ženstveni imidž?
Da, ali trudim se. Nikad se u životu nisam pretjerano elegantno oblačila, jer mi nije bilo praktično. A dok radiš na telki moraš se sportski obući - stalno juriš i trčiš gore-dole po stepenicama jer se nikad ne vozim liftom. Moje je geslo: što praktičnije to bolje.
Kakvi su muški kolege prema tebi? Ima li kavalirstva ili je "uzdaj se u se i u svoje kljuse"?
Kavaliri su, ne mogu se požaliti. S onima koji su mi generacijski bliže družim se i privatno, a starije kolege i danas oslovljavam s "vi".
Što bi još voljela raditi na Televiziji?
Oduvijek mi je san bio raditi emisiju poput Živog zida, u kojoj se objedinjuju sport i zabava. I mislim da smo, predvođeni Brunom Kovačevićem, uspjeli osmisliti emisiju koja je podjednako dinamična i zabavna, nešto poput emisija na Rai Uno, samo u našim uvjetima. Dali smo od sebe maksimum da to ostvarimo, i u ovom kratkom vremenu kroz emisiju su nam prošla zaista zvučna imena: od velikih sportaša poput Matheusa i Girardellia, do glumačkih zvijezda Michaela Yorka i Nastassje Kinski. Smatram da je taj uspjeh rezultat naše pozitivne energije, koja ne može rezultirati negativnim učinkom. Stalno se trudimo da bude bolje i bolje. Rekord nam je oko 32 posto gledanosti, što je apsolutno nadmašilo sva naša očekivanja.