Ima valjda negdje

I moga Boga

Koji me ovakvu stvorio

Koji me raspolovio

Koji me razrezao

Do iskrvarenja

I sada čeka

Ili da podlegnem

Ili da zacijelim

U ožiljke

Pa da hodam svijetom

Obilježena

I nosim svoj usud u sebi

ili da ga istresem

iz sebe

i ostanem samo prazan pješčani sat

bez zrnca pijeska u njemu

ljudi me okreću

i okreću

a iz mene

i u mene

ništa

baš ništa ne curi

Jasna Livada