Neću lagati. Volim seks i oduvijek sam voljela seks. Kad sam imala tek 13 godina, već su mi se sviđali neki dečkići u razredu. Voljela sam sjediti blizu jednoga , a on bi se kao ovlaš sa svojom nogom trljao u moju.

Tada je to sve počelo. Još danas se sjetim seksa koji sam imala sa svojim bivšim. Bilo je to nešto savršeno. Bio je ovan u horoskopu i obožavao je seks, a obožavala sam i ja. Sad mi jako fali, kad ga se sjetim.. S njim sam doživljavala ekstazu u seksu, vjerojatno to više nikad neću doživjeti. :( :( :( Sama sam i nitko se ne zna seksati kao on! :(

Fale mi njegovi dodiri, njegovo tijelo na mome, ekstaza koju smo doživljavali. Potpuno stapanje duha i tijela. Gdje je sve to nestalo i kako to i njemu ne fali? Tužna sam sad!!!!!!!  Njega zaboli za mene, a ja patim i venem za njim i uvijek se sjetim s nostalgijom seksa koji smo imali! A on sad sa nekom drugom leži u krevetu i nijega ga briga!

I ne shvaćam kada će ta čežnja i nada prestati više? Kada ću početi normalno živjeti i zaboraviti na njega, a ne kao da živim u njemu! Koji je to vrag?

Možda ako se dobro poseksam s nekim drugim, onda će to tek otići?