Autoškola Jarun / Prečko - Park prijateljstva. Nevjerojatno loša, zapravo očajna autoškola koju ne bih preporučila ni najgorem neprijatelju! Bezbroj je toga lošeg što mogu napisati o toj autoškoli. Kao prvo instruktori im nisu baš adekvatno plaćeni i služe se tim da jednostavno kandidata u tijeku 35 sati ne uče ništa, zato da bi kandidati uzimali dodatne privatne sate, za koje te ucjenjuju, a na njima te ništa opet ne nauče. Instruktori su ljudi toliko živčani i bijesni i ljuti, da sam se rijetko kad susrela s takvim groznim ljudima. Ako se ne ponašaš kao da su najveći autoriteti na svijetu isti tren pošize i to do maksimuma. Takav neprofesionalizam nikad nisam vidjela. Ponašaju se kao da volontiraju u toj autoškoli, a ne da tamo rade. Kao da ti čine ogromnu uslugu što su te uopće uzeli. A sve im je izlika da nisu baš dobro plaćeni. Radi te svoje potplaćenosti si uzimaju za pravo da ucjenjuju kandidate s što više privatnih sati, jer će kao onda proći, a nakon tih sati opet padnu, jer te nisu ništa naučili, a za to si ti kriv - jer si po njihovom sudu glup.

U administraciji radi neki mali živčenjak, koji isto nije dobio par mjeseci plaću, pa je isto ljut i radi to prek k.. Kao i instruktori. U više navrata sam sama morala obavljati razno razne stvari, tipa zvanje HAK-a što se tiče ispita, što bi trebali raditi instruktori i taj mali u administraciji. Najbolje mi je što se svi skupno drže na takvoj visini, kao da maltene ovisiš o njima. Da sam bila pametna odmah bi promijenila tu očajnu autoškolu, čim sam uvidjela da su totalno neprofesionalni i nemaju nikakve veze s podukom kandidata. Sad bih mogla navesti milijun odvratnih stvari, koje su mi izrekli na satu. Prvi instruktor Egon Bobočnik je bio bijesan, iako sam se ja ponašala najkulturnije što sam mogla prema njemu. Kasnio je na svaki sat po 15 minuta, odgađao sate, lupao po volanu, umjesto da mi nešto smireno pokaže. Ja sam kao za to trebala imati razumijevanja. U jednom od njegovih napada ludila, sam mu rekla da to više neću trpiti i da se smiri, pa me zamijenio. ( Mogu samo tako mijenjati kandidate, ako im se netko ne dopadne, što je nevjerojatno koliko je to neozbiljno.) Pa sam dopala u ruke nekom klincu s kojim sam imala samo jedan sat, budući je naveo da ako mu se ne svidim kao osoba i nećemo imati sjajnu komunikaciju da me također može u bilo kojem trenutku otkantati, što je meni bio novi šok, budući sam došla učiti u tu autoškolu, a ne da me otkantavaju. Nakon tog jednog sata, budući sam vidjela da me mali može otkantati kad god želi sam izabrala nekog postarijeg instruktora iz autoškole Prečko u koju su me ubacili. Čovjek je čuo da me prvi instruktor otkantao, pa me dosta dugo gledao jako napeto i negativno, kao da je neki problem sa mnom. Odmah na početku, drugi naš sat mi je rekao da sam jako teška osoba i da sam vjerojatno svima tako teška, nakon čega sam se ja naljutila i rekla mu da to nije u redu. ( puno se više bave nekim odnosima, nego vožnjom radi čeg sam došla.) Pa mi je rekao da se izvolim opustiti jer on želi da mu bude ugodno u autu s nekim s kim provodi toliko vremena, a ne da je napet. Radi toga sam se ja trudila više da njega zadržim ( i da me ponovno i taj ne otkanta) i da on bude opušten, nego što sam ga "gnjavila" u vezi vožnje. Apsolutno svaki sat me vrijeđao i nijedan sat nije stigao propustiti, kako sam ja jedan od najočajnijih kandidata, kako mu svi drugi bolje voze i da sam propustila strašno mnogo toga, ( 11 sati s prvim), što on teško može dostići. Da mi je loša motorika, da mi je loše sve, da pojma nemam, da sam se neznatno popravila i tako. Što je najgore on je očekivao da se sama od sebe popravim, bez ikakvog angažmana s njegove strane. Kao da se to njega ne tiče uopće, budući nisam njegov kandidat bila od samog početia. Držao se nekako distancirano i na svako moje pitanje bi rekao da previše pitam, da sam naporna, da to uopće nije bitno ili bi se šalio i rekao mi da to "znam" i što ga gnjavim. Uvijek je bio komentar to da sam naporna. Budući mi se to više nije dalo slušati, ja sam se počela u tijeku satova šaliti i pričati o drugim stvarima, samo da ga zabavim, pa da me ne bi ponovno vrijeđao i govorio o mojem teškom karakteru. Vožnju i neka pitanja njemu upućena sam počela izbjegavati, da me ne vrijeđa i ne govori da sam glupa, pojma nemam i kako to ne znam, a dotle sam ispitivala mamu, tatu, prijatelja i prijateljicu i sve oko sebe da me oni uče, budući je instruktor bio nezainteresiran. Većina naših satova se svodila na priče o teškoj situaciji u zemlji, nedostatku posla i njegovoj maloj plaći. Do samog kraja mi uopće nije dozvoljavao da samostalno koristim kvačilo, "da mu ne strgam auto, pa je čak pokazivao i račune koje mora platiti za auto". Jednom je stao urlati na mene, kad sam se naljutila što mi ne dozvoljava da probam s tim kvačilom više - "Da neće dozvoliti da mu trgam auto koji je njegov i on ga je platio!"

Onda sam počela uzimati privatne sate jer sam shvatila da sam previše toga propustila. Osim toga me vozio samo po Jarunu, što je nevjerojatno. U gradu smo bili 2 puta i to tek na moj izričit nagovor. U strogi centar smo išli jedan jedini put, a džamiju i rute oko Trga i Kvaternikovog nismo išli nijednom. ( kao neće mi tamo biti ispit). Nagovarala sam ga da idemo preko željezničke pruge, ali nije htio. Kad sam ga pitala da učimo pretjecanje, rekao mi je da "koga ćemo mi pretjecati" i nasmijao se. Kad sam mu rekla prije ispita da uopće nismo išli u centar, naljutio se jako i rekao da nemam pojma. Budući ja nisam znala kakav će mi ispit biti i dala sam se u ruke njemu, jednostavno sam to uzela tako kako jest. Uzela sam još 10 privatnih sati i nakon toga izašla na ispit, iako je tvrdio da sam loša i da ću pasti. ( Nikad nije pokazivao nikakvu podršku ili poticaj.) Naravno, pala sam jer nismo išli po gradu i nije me naučio voziti po kompliciranijim rutama po centru, već samo istim po Jarunu ( uvijek ista raskrižja). Kad sam imala ispit sve mi je bilo apsolutno novo i nepoznato i naravno bio je u pitanju centar gdje nismo išli. Napomenula sam ispitivaču da po centru nismo išli i moj instruktor mu je lagao da jesmo i da ja lažem. Nevjerojatno. Naravno, nisam se naravno znala snaći, budući ništa slično nismo imali na Jarunu..

Budući sam bila jako nezadovoljna tim što me nije htio voziti po centru, zamijenila sam ga i dopala u ruke Kahlimanoviću s kojim sam imala 8 sati, ali on je inzistirao da bi trebala imati valjda 28 sati budući on nije "čarobnjak" kako je govorio. Također je inzistirao da uzimam privatno, a ne preko autoškole , budući 100 kuna po satu koliko sam mu davala zaradi puno više nego preko autoškole. Ja sam htjela biti s njim u dobrim odnosima, pa sam uzimala na taj način. U 8 sati, smo vozili po centru i to na način da bi mi rekao "sad odi u ovu traku ovdje, ondje, idi tamo ,vamo , obavi, ovo, ono". Ni u jednom trenu me nije ništa učio osim što smo vozili tako da mi on točno kaže što slijedeće trebam i gdje otići. najviše što se bavio je bilo glupo kvačilo, brzine i provjere, tj. sam početak. Kad sam vidjela da ću ja na taj način morati imati još 20 sati što je 2000 kuna, da bih prošla kako je rekao, rekla sam mu da neću i on se strahovito naljutio i izbacio me iz auta. i vratila sam se ponovno starom instruktoru, budući smo 3 dodatna sata već odvozili i ispit je bio plaćen, tako da mi je bilo ionako gotovo. Uzela sam još 3 dodatna sata kod starog i primjetila da vozim puno gore nego prije. Na što je utjecao taj Kahlimanović, budući me učio kao malo dijete ponovno osnove osnova, radi čega mi je vožnja postala još puno nesigurnija nego prije, jer je i od tih osnova radio drame, scene i komplicirao. Kad sam se vratila kod starog, u prvom satu smo dobro odvozili i pitala sam ga dosta toga što nisam znala, ali druga 2 sata su nam ponovno bezveze protekla i nisam naučila ništa novo. Pao je tad i snijeg i kad sam izašla na ispit, moram reći da je to bilo očajno. Vozila sam najgore u životu taj dan. Jednostavno je na sve to utjecalo, nikakva podrška instruktora, stalna mijenjanja budući su bili totalno nezainteresirani da išta pokažu osim ako im ne dam brdo novaca privatno i konstantna omalovažavanja na moj račun kako sam teški netalent za vožnju, pa su me na neki način i uvjerili da je tako. Na dan ispita, instruktor je pričao protiv mene ispitivaču, što u životu nisam vidjela ni čula, da se vlastiti instruktor može tako vladati i čak bi me možda ispitivač i pustio, ali moj instruktor je utjecao da me ne pusti. Tako da sam odlučila promijeniti autoškolu, radi svih strahota, napetosti, uvreda i problema koje sam prošla u toj autoškoli. Njima je to valjda interesantno na neki način i misle da je i meni. Došla sam dobiti vozačku u toj autoškoli, a dobila sam samo uvrede i ružne komentare na moj račun o mojem karakteru, kako je njima strašno teško sa mnom i slične ljepote, a vozačkoj se nisam približila ni pedlja. Sve što su me naučili su me naučili mama, tata, prijatelj i prijateljica. Od instruktora nisam naučila gotovo ništa, osim osnova.

Čista sramota i tu autoškolu ne bih preporučila nikom zdravog razuma!