Volim kad me ljubiš

Lagano, polako

A onda me uzmeš u ruke lako

Pa divlje zagrizeš

U tijelo mi jako

I stisneš me tako

U zagrljaj

I dok mirisni vrat mi ljubiš

Ja molim te

U meni srećice uvijek traj

Reci da nikad ne želiš kraj

 

Gladno upijam usne tvoje

I tijelo mi postaje meko

Šapni na uho ime moje

Pusti da uronim u tebe rijeko

Pa kad nam stisak lanci spoje

Reci milo šećerno moje

Ima li išta na svijetu jače

Voljeti toliko da ti se plače

Neka nas sile vežu zauvijek

Ćutim da ljubav nema svoj vijek

U nama će trajati dok nas ima

Saznah to danas na grudima

 

Osjetih bliskost

Muškarca i žene

Veliki drhtaj

Želju što struji

Ljubav nalik najjačoj oluji

I usudih se danas reći

Budimo zahvalni Bogu

Na tolikoj sreći

 

Jasna Livada

 

Ti si kamen

Ja sam more

Ti mi daješ odgovore

Dok te kupam i pjenušam

Ja te pitam

Pa te slušam

Oštrice ti tvrde gladim

U oblutak te obradim

I onda se preko tebe

Ljuljam blago poput bebe

Ja te kupam

Ti me njišeš

Ja ti šumim

Ti mi pišeš

Ako neću tvoje rime

Ti ih brišeš

O ljubi me

Dok milujem tvoje tijelo

U pjeni što blista bijelo

A kad voda se zamuti

Onda šuti, samo šuti

Jer čudni su moji puti

Od obale do obzora

Mene ima

Mene mora

I kada se sprema plima

Na obali

Ti me čekaj

Ja ću stići

 S valovima

 

Jasna Livada

Kao kiše Kiša mi danas Umila lice Za nas Su danas Pokisle ptice Ali nas ništa rastužilo nije Dok kiša pljušti Nama se smije I tebi je lijepo I meni je Lijepo mi je Je Dok poljubac mi na obraz daješ Onako vlažan od kišnih kapi Ja samo želim da vječno traješ U meni Kao kiše u jeseni Jasna Livada

Slikar Nebo je veliko platno Po kojemu slikar neki neznan Ostavlja poteze kista Poigrava se oblacima Skriva sunce što blista I kada mu kiša zamuti sliku Pa ona postane ponovo čista On onda stvori na nebu dugu Što začudnošću i ljepotom Mami želju za životom A kada mu platno potamni noć On slikar neznan Pokaže svu moć I nebom prospe zvijezde A one jezde i jezde Kao u meni snovi Plovi mi se Plovi… Ulovi me.. Prije jutra Jer sutra Daleko je Sutra.. Jasna Livada

Na platnu neba Ugledah danas jedan oblak lak Kao šećerna vuna na platnu neba Plovio je lagano na nebu trak Mlaznjaka pored njega. Zatvorih oči I zamislih želju O, hoće li doći Ne odolih veselju I nasmijah se na ovu sliku Zamišljajuć tebe u obliku Oblaka laka Što me ljubi Nježno kao sunčeva zraka A onda i sunce iza Oblaka proviri A meni se sanja I mašta I žmiri, žmiri, veselo žmiri… Jasna Livada

Uvijek zauvijek Budi tu negdje Da te mogu naći Da osjetim tvoju blagost Kad me muče nemiri I tvoj osmijeh da me hrani Kad mi je do plača Da se mogu nasloniti Na tvoj mir I pouzdati u tvoju mudrost Kad sam blizu Bilo kakvom klonuću Da me podigneš iz Nevolje I smiriš u nespokoju Ne mogu ti vratiti više no što vraćam Jasna Livada

S tobom u sebi Više ne mogu Hodati svijetom Jer se vidiš kako viriš iz mene I svima je jasno Da te nosim u sebi Kao trudna žena Dijete u utrobi Tako si živo u meni Da te ne mogu ne voljeti Ako me želiš Možeš biti siguran Da ja nikada neću ni prestati

Mjesto za emotivce Nemam više vremena Žuri mi se u ništa Ako sam ikoga i išta Voljela To si bio ti Jedino i samo ti A ja bez tebe Ne znam živjeti Žurim se Pobjeći Ni riječ ne reći I zauvijek Nestati Tamo gdje nema adrese Ni zvona Ni telefona Ni pošte bilo koje vrste Samo ništa To je mjesto za emotivce za slabiće koji bi od svega bježali U moje ime popij jedno piće I pomisli Brzo se i lako svatko prežali Jasna Livada

Popij i za me Nemam više vremena Žuri mi se u ništa Ako sam ikoga i išta Voljela To si bio ti Jedino i samo ti A ja bez tebe Ne znam živjeti Žurim se Pobjeći Ni riječ ne reći I zauvijek Nestati Tamo gdje nema adrese Ni zvona Ni telefona Ni pošte bilo koje vrste Samo ništa To je mjesto za emotivce za slabiće koji bi od svega bježali U moje ime popij jedno piće I pomisli Brzo se i lako svatko prežali Jasna Livada

Da ne odoliš Osjećam se tako zrelo Tako meko Tako toplo Tako mažljivo Milo moje premilo Kad bi me poljubilo ti bi se zaljubilo u oči moje vesele sanjive