Search result
Tags - poetry
Tonem polako
Zar smo se zaboravili smijati
Mi veseli glumci
Zar nam nema lijeka
Za mrvicu smijeha
Zar smo zaboravili
Kako se dodiruju obala i voda
Zar na našoj pučini
Nema nijednog broda
Što plovi u nepoznato
I zove nas u pustolovinu
Kojoj smo nekad težili
Gdje smo pogriješili
Da nam se ne plovi više
Da nas na palubi
Nema više dvoje
I upražnjeno je mjesto tvoje
Mjesto mog kormilara
I putnik sam osamljeni
Izložen oluji
Tebe nema
A u meni tvoj dodir struji
I nešto strašno se sprema
Potonut ću bez tebe na dno
I nikada nas više
Neće biti uzajedno
Moja je sudbina zapisana u vodi
U to sam sada sigurna
Dok polako tonem
Bez glasa
Do
Dna
Tags: poetry
Izričaj
Više ništa ne stane u jednu pjesmu
I najmanji osjećaj ne trpi sažimanje
Prerasla sam stihove
I pisane oblike
Ne mogu se skupiti u strofe
Ne znam komunicirati ni glasom ni slovom
Oči su moj govro
I kad ih sklopim
Umjesto mraka žive slike
Omataju mi mozak
I postaju
Moj jedini izričaj
Muška filozofija
Ljudi vole kada ih ne doživljavaš
Kad si im nedokučiva
Kada te ne mogu imati
Ljudi te žele
Kada ih ne želiš
Kada gaziš po njima
Kada ih bacaš na koljena
A ne uputiš im ni pogled
Praviš se da si bez emocija
I da nije na tebi da moliš
Nego te oni mole
A ti se praviš da ni ne pomišljaš
Kako bi te mogli imati
Kakvu sam lekciju naučila
Ja koja sam nekad bila ranjiva
I vjerovala
Da postoji ljubav
Ma nema toga na ovom svijetu
I nije ni bilo
Nikada
Ajde priznajmo si
Zamorilo me biti dijete
I sad sam odrasla
Ostala sam jedina
Koja još uvijek voli
Usamljeni pojedinac na ovom planetu
Koji bi za malo tvoje ljubavi
Dao sve na svijetu
Jasna Livada
Mora biti nešto više u ovom životu
Ne leti ptico u visine
Toplina sunca spržit će ti krila
I kad već pomisliš da je blizu svjetlost
Vratit će te ona tamo gdje si bila
Vratiti će te opet u šumu tamnu
Među grane trnjem ispletene
I niz krošnju krhku padat ćeš polako
Sve do grotla zemlje
u korijenje
A iz tvog će grla
Samo jecaj iz nebesa
Preći sav u tihu
Jaku bol
I shvatit ćeš da si samo blesa
Koja si na rane
Stavlja uvijek sol
Ne leti ptico u visine
Tvoja su krila za let premala
I tamo kamo bi ti htjela
Može htjeti samo budala
Al zaludu su moje riječi
Ona za svojim svjetlom leti
I ne miri se običnim životom
Radije će u vatri gorjeti
I uginuti sretna
potom.
Jasna Livada
Sjaj pripadanja
Za te sam danas umila lice
Sva sam čista i bijela i mirisna
Za svečanost sam se spremila
U laganu svilu
Omotala tijelo
Bijelo ko' pahulja
Na tebe čeka
Postelja meka
Da te uljulja
U zagrljaj
U meni
traj
Neka ti ja budem
sjaj
Jasna livada
Pripadam ti
Pripadam ti potpuno
Tvoja sam stijena osvojena
Tvoja tvrđava
Utvrđena
Tvoj vrhunac
Tvoja sjena sljubljena
Za te sam se rodila
Da me voliš
Bilo kako
Ali jako
Tako
Da svaki dan osjetim
Jer ja dišem
Na ljubav
Jasna Livada
Poslije premijere
Napokon sam dobila
Snagu da kriknem
U sebi
Da ne progovorim ni riječ iz sebe
Napokon sam učahurila svaki svoj osjećaj
U košuljicu tanku spremila zamotuljak
I u njega stisla sve
Do nevidjela
Nećete me više nikada vidjeti
Da plačem
Da volim
Da želim
Da tražim
Da molim
Nećete me više poznavati
Ni sekundu
Bit ću samo glumica
Savršena
U provincijskom kazalištu
Zaključana
S predstavom koja je završena
Jasna Livada
Samo reci riječ
Reci riječ
Snježna kraljice
I poteći će voda
Niz padinu
U krilu će mrak zaspati
I ruka se svinuti
Obgrlit ću te
Lagano
I ugristi za vrat
Dok me ljubiš
Drhtat ću
Od želje
Da me uzmeš
Ne reci ni riječ
Snježna kraljice
I pusti me
Da plačem
Lagano
Lagano
Od sreće
Jasna Livada
Ima valjda negdje
I moga Boga
Koji me ovakvu stvorio
Koji me raspolovio
Koji me razrezao
Do iskrvarenja
I sada čeka
Ili da podlegnem
Ili da zacijelim
U ožiljke
Pa da hodam svijetom
Obilježena
I nosim svoj usud u sebi
ili da ga istresem
iz sebe
i ostanem samo prazan pješčani sat
bez zrnca pijeska u njemu
ljudi me okreću
i okreću
a iz mene
i u mene
ništa
baš ništa ne curi
Jasna Livada
