Kako dobiti pressicu, kao član Hrvatskog novinarskog društva, s kojom možeš besplatno ići po različitim događanjima? To nije tako lako, kako bi netko pomislio. Da biste dobili pressicu, s kojom možete potpuno besplatno ići po raznim koncertima, događanjima i kulturnim zbivanjima, morate postati članom hrvatskog novinarskog društva.

Kako to možete?

1. Tako da ako imate visoku stručnu spremu, da imate godinu dana neprekinutog rada u nekom časopisu ili nekom portalu.

2. Ako nemate visoku stručnu spremu, morate imati čak 3 godine neprekinutog rada u nekom časopisu ili nekom portalu.

3. Morate im podastrijeti članke, koje ste sami napisali u roku zadnjih 6 mjeseci! ( kao dokaz vašeg novinarskog rada).

4. Morate im dati dokaz da ste zaposleni kao stalni novinar i da imate neke prihode već godinu dana od novinarstva, ili da ste zaposleni kao slobodni novinar ( povremeno pišete kolumne ili nešto) i plaćeni ste za to.

KADA STE ISPUNILI SVE TE UVJETE možete postati članom hrvatskog novinarskog društva i dobiti pressicu, te ići potpuno besplatno po događanjima.

Tu pressicu za vas, može ishoditi i vaš poslodavac, ako ste zaposleni kod njega makar godinu dana i radite stalno ili povremeno za njega, kao stalni ili slobodni novinar.

Postati članom nije nikako jednostavno, ali s upornosti i voljom, to možete postati. ( To vam neće pasti samo od sebe na glavu).

Here, you can post your job for Croats totally free. Only, that you have to do, is to register and login. It is also totally free. Ovdje, možete postaviti poslove za Hrvate potpuno besplatno. Jedino, što trebate učiniti je da se registrirate i prijavite, što je također besplatno.

Croutube je noviji dating portal za osobe koji gaje slične interese u umjetničkom,duhovnom, intelektualnom polju. Jedini je potpuno besplatan. Pruža i opciju ženidba, što se do sad uvijek plaćalo na portalima takve vrste. Na ruskim ženidbenim portalima, mjesečna članarina iznosi i do par tisuća kuna. Croutube je potpuno besplatan.

Osim Croutube-a imamo usko povezano partnerstvo s listom Today Journal, tako da mi objavljujemo sve njihove članke i oni naše.

Croutube nije samo dating i ženidbeni servis. Nipošto. On nudi neizmjerno mnogo više. Časopis,fotografiju,umjetnost,znanost,glazba,video, čak i posao i oglasi.

Uskoro spremamo partnerstva s više portala, tako da ćemo međusobno razmjenjivati linkove i bannere.

Portal Croutube ima dio posvećen samo novinarstvu, a to je magazin Today Journal. Svi zainteresirani mogu pisati za naš magazin, prvo kao volonteri, a poslije mogu postati plaćeni po napisanom članku!

Plaćeni će biti samo originalni i isključivo vaši članci. Preferiramo članke s intervjuima i fotografijama! Članci skinuti s interneta, neće biti plaćeni.

Plaćamo članke koji su isključivo vaše autorsko djelo, iz vašeg prisustva određenim manifestacijama i intervjuima koje ste obavili s akterima tih događaja!

 Članak možete objaviti volonterski, a ako želite da bude plaćen, pošaljite ga na novine@croutube.com i u naslovu dopišite - plaćeni. Mi ćemo ga pročitati i obavijestiti vas u roku par dana, da li on može konkurirati kao plaćeni. Ako nije zadovoljio sve uvjete, možete ga objaviti i kao besplatni na našim stranicama.

Croutube Today Journal

EDIT: Novinarstvo je društvena znanost. U Hrvatskoj postoji Fakultet političkih znanosti na kojem se studira novinarstvo.

Novinar se može postati i bez studija, ali ako imamo interes za aktuelna zbivanja, te pisanje.

Nekad članke možemo objavljivati u formi eseja ( subjektivno novinarstvo) i u formi pripovjedačkog članka, o aktuelnim zbivanjima.

Croutube Today Journal trenutno daje mogućnost novim mladim novinarskim snagama zainteresiranima da daju svoj obol u hrvatskom novinarstvu, da pošalju svoje članke , eseje, kritike predstava, kazališta, osvrte koncerata na adresu: publikacije@croutube.com.

Poželjno je slati članke iz : kulture

Znanosti

Umjetnosti

Aktuelno

Zabava

Poslovni članci

Ljubav & ženidba.

Sve grane koje njegujemo u časopisu Today Journal, dolaze u obzir.

Naše uredništvo će pregledati članke i ako smo zadovoljni njihovom kvalitetom, biti će objavljeni u najkraćem mogućem roku.

Članak treba biti u Word formatu, do 2400 znakova ( 2 stranice u wordu), ali dolazi u obzir iznimno i dužina do 4800 znakova, ako bi se izgubila nit skraćivanjem članka. Uz svaki članak pošaljite do dvije slike, koje želite da budu u tom članku. Ako su slike kopirane s interneta, navedite njihovu adresu ( desni klik / Properties / address). Slike postavite na mjesto, gdje želite da stoje i na kraju članka se potpišite. Ako ne želite otkrivati svoj identitet, napisati ćemo samo vaše inicijale. ( To morate navesti).

Ne prihvaćamo članke kopirane s interneta! Jedino, ako su prijevod sa stranih portala. ( Tada morate navesti izvor!) Prihvaćamo isključivo originalne autorske radove.

Pisanje za Today Journal je trenutno isključivo volontersko. Članke ne plaćamo. Članke možete objavljivati i u dijelu Objave, ako prelaze dozvoljenu dužinu.

Na žalost ovo što sam ispričala u nedavnom blogu ima svoj loš epilog. Ja mislim da će ova optužba ući u Guinnesovu knjigu rekorada po svojoj gluposti. Znate što mi se desilo dalje? Išla sam jučer u policijsku postaju provjeriti koja je to glupa optužba da ja moram ići tamo. Prvo sam mislila da je to možda bilo nešto od prije,  jer sam u jednom navratu zvala policiju radi jednog muškarca, koji se bahato ponašao i išao mi nešto prijetiti oko neke stvari. Pa sam mislila, da samo to sudovi vrlo sporo rade svoj posao i zovu me tek nakon skoro godine dana.

Ali, na žalost to nije bilo to. Nećete vjerovati radi čega su oni mene zvali tamo. Mene i brdo ljudi je tužio novinar s Indexa.hr radi pisanja po forumu!!!!!!!

Prije dosta mjeseci, novinar s inicijalima A.K je napisao vrlo ružne neistine o našoj osvajačici olimpijske medalje. Može se on pravdati da je to istina, ali koliko ja znam svaka istina najčešće ima barem dvije ako ne i više strana, a njezinu istinu nismo mogli čuti. Na indexu.hr nas par smo se prijavili i napisali da je taj novinar idiot i da bi ga trebalo prebiti. To je bio izraz trenutne ljutnje i piskaranja po forumu za koji sam mislila da je zaštićen, da čovjek smije izraziti svoje mišljenje, pogotovo ako neki novinar popljuje osvajačicu medalje za Hrvatsku, a ne moram niti reči da Hrvatska nije imala puno medalja i da nas se to dojmilo, da smo osvojili medalju od nepoznatog sportaša koji nije bio razvikan kao ovi drugi. I naravno u nama se pojavio istinski ponos što smo osvojili medalju i što ju je donijela mlada, nepoznata sportašica. Ali ne. Očito je novinar pod inicijalima A.K htio da on ostavi pečat na nas budući on ne može osvajati medalje, ali zato može ispljuvati curu, na koju smo se ponosili.

Mi smo napisali par postova po forumu da je novinar smeće, da je Index smeće i da tamo piše samo brdo homoseksualaca, koji nemaju pametnijega posla nego blatiti osvajače olimpijske medalje. Što se desilo? Taj novinarčić , piskaralo se našao toliko uvrijeđen, da je on actually nas i sve koji smo tamo ostavili svoj post, s mišljenjem da je pisanje po forumu tajno i da se ne zna naše ime i prezime tužio.

Došao je do našeg I.P-a,  i do našeg imena i prezimena i napravio tužbu protiv nas. Jučer me zvala policija i ne moram niti reči da mi je bilo odvratno i užasno neugodno, pogotovo stoga što nisam niti znala tko bi me to mogao tužiti. A tužio me novinar čije ime i prezime niti ne znam osim inicijala A.K.!  Ja znam da novinari imaju sva prava pisati svakakve tekstove po internetu, ali da li to znači da mi nemamo prava reagirati na njihove članke koje smatramo običnim blaćenjem drugih ljudi?

I ja sada moram čekati na odluku toga lika, da li će on mene htjeti tužiti. A budući tipa ne smatram normalnim, budući piše pod inicijalima pa tuži ljude, vjerujem da će me htjeti tužiti. A budući su novinari postali radi svoje "istine" kod nas očito najzaštićenija vrsta ljudi, bojim se da bi uistinu mogla pobrati tužbu radi nečega tako besmislenoga kao što je to. Sad mi je žao što nisam jučer u stanici rekla da sam sve napisala ja sama, a išla sam u to uvlačiti druge ljude i jako mi je glupo radi toga. Radi trenutnoga šoka i neiskustva, što se tiče odlaska u policiju kao optužena strana, sam ispričala policiji puno više nego što sam trebala, još se i rasplakala i ispala glupa i naivna u svemu tom. Trebala sam reči da sam ja to sve napisala i da je to -to.

Zamislite, danas sam se osjećala upravo kao u onim Kafkinim filmovima, gdje zbog apsurda situacije, ne znamo što bismo napravili. Tako ja sjedim i surfam po internetu. Odjednom mi neko divlje zvoni. Ja sam nastojala ne osvrtati se, jer ne volim kada mi netko zvoni i pogotovo tako drsko, kakav mi je zvuk imalo to zvono. Inače sam po prirodi mirnija i ne volim komunicirati sa svakime, ako baš ne trebam, ali vraga, to zvono tim drskim zvukom nije prestajalo zvoniti i ja sam se odlučila javiti,- Tko je? Policija. Čovjek je prozborio onim dubokim, hladnim glasom, koji je dovoljan da ti prođu srsi kroz dušu. "Šta je sada?", Šta se desilo? " Dobili ste poziv na sud zbog prijetnji". Čovjek nije niti trepnuo, niti ustuknuo nimalo. " Na kojem ste katu?" Dubok, odsječan glas. "Na 4.om". " Da li ćete doći dolje?". "Ne ja bih da vi dođete gore". Čovjek je već imao neki stav, kao da sam zgriješila i kao da sam ja tu na strani, Zla, a on je taj policajac na strani Dobra. Zbog toga glasa, ja sam se počela već tresti, jer mi nije bilo jasno, kakve sad to loše vijesti donosi opet. Dobra sam, mirna, izbjegavam nevolje, a prema ljudima se ponašam s dužnim poštovanjem čak i puno više nego što su uopće zaslužili. Kad je tip napokon došao gore, uputio mi je poziv za sud, da sam nekome prijetila. Naravno , iako je policajac bio mlad, njegov poziv nije bio nimalo nježan i obazriv, kao na primjer poziv za kavu, nego je to bio poziv po defaultu, kao da sam ja ovdje neki kriminalac, kojeg se treba svim mjerama, srediti, odobrovoljiti, da postane pravi pripadnik ovoga društva. Kakvog to društva, pitam se ja, dok se sjetim svih užasa koje se po Hrvatskoj svakodnevno događaju, a nitko ne čini ništa, a dotle se  očito neka osoba osjetila toliko uvrijeđenom, da ovdje policija mora imati svoje prste. Prebirala sam po sjećanjima koga sam to mogla do te mjere uvrijediti da mi sad netko šalje poziv za sud i u tome trenutku sam se osjećala kao u Kafkinom filmu. Čudno. Nije mi bilo jasno, koga sam ja to mogla uvrijediti do te mjere, jer se ne sjećam da sam se s ikim svađala, osim s par prodavačica po dućanima, radi njihovog bezobrazluka i s ljudima preko interneta, što je bilo više smješno, nego strašno. To su bile sve moje svađe u zadnje vrijeme, tako da nisam mogla vjerovati da me netko actually tuži, radi nečega. Na pozivu za sud je jasnim i tvrdim slovima pisalo- Prijetnje. Riječ koje se grozim više od svega i koja mi izgleda strašno. Prije dosta godina, ja sam tužila neke muškarce, jer su prema meni bili poprilično grubi, ali NIKAD, APSOLUTNO NIKAD U SVOJEM životu nisam nikome prijetila do te mjere, da bi on mene mogao tužiti jer su prijetnje, ono što najviše mrzim! Uglavnom, ova vijest pred Božić je došla kao još jedna grozna i loša vijest, koju moram primiti i nove bičeve koje moram osjetiti na svojoj koži. Poprilično krvava vijest s obzirom da mislim da je to jedan paradoks sudbine i jedna igra sudbine, da ja koja se trudim biti dobra, činiti dobra djela i imam masu planova, kako ću pomoći ljudima, dobivam onda takve pozive i takve vijesti. Ova vijest mi je smrzla krv u žilama, jer nekako samu sebe ne zamišljam kao nikakvog bulija koji ide okolo i prijeti ljudima. Ono što me užasno zanima je da vidim koja će to osoba doći  i pokazati se da sam ja njoj prijetila. Ono što mislim je da netko ili nije normalan ili nema pametnijeg posla, pa je u meni našao žrtvu s kojom se ide natezati jer sam mu možda nešto krivo rekla. Uistinu strašno. Javiti ću vam što je bilo dalje.

I ask, do you love me

and you told me you do.

I ask, do you love me

and you tel me you dont.

I ask do you love me

and you told me you will consider

I ask do you love me

and you told me you do.

I ask do you love me

and you told me you dont

I ask do you love me and

you told me you will consider

I knew that the final answer is not

but why was so terribly hard to hear that?

The Phoenix and the Turtle
Let the bird of loudest lay
On the sole Arabian tree,
Herald sad and trumpet be,
To whose sound chaste wings obey.
But thou shrieking harbinger,
Foul precurrer of the fiend,
Augur of the fever's end,
To this troop come thou not near.

From this session interdict
Every fowl of tyrant wing
Save the eagle, feather'd king:
Keep the obsequy so strict.

Let the priest in surplice white
That defunctive music can,
Be the death-divining swan,
Lest the requiem lack his right.

And thou, treble-dated crow,
That thy sable gender mak'st
With the breath thou giv'st and tak'st,
'Mongst our mourners shalt thou go.

Here the anthem doth commence:-
Love and constancy is dead;
Phoenix and the turtle fled
In a mutual flame from hence.

So they loved, as love in twain
Had the essence but in one;
Two distincts, division none;
Number there in love was slain.

Hearts remote, yet not asunder;
Distance, and no space was seen
'Twixt the turtle and his queen:
But in them it were a wonder.

So between them love did shine,
That the turtle saw his right
Flaming in the phoenix' sight;
Either was the other's mine.

Property was thus appall'd,
That the self was not the same;
Single nature's double name
Neither two nor one was call'd.

Reason, in itself confounded,
Saw division grow together;
To themselves yet either neither;
Simple were so well compounded,

That it cried, 'How true a twain
Seemeth this concordant one!
Love hath reason, reason none
If what parts can so remain.'

Whereupon it made this threne
To the phoenix and the dove,
Co-supremes and stars of love,
As chorus to their tragic scene.

THRENOS

BEAUTY, truth, and rarity,
Grace in all simplicity,
Here enclosed in cinders lie.

Death is now the phoenix' nest;
And the turtle's loyal breast
To eternity doth rest,

Leaving no posterity:
'Twas not their infirmity,
It was married chastity.

Truth may seem, but cannot be;
Beauty brag, but 'tis not she;
Truth and beauty buried be.

To this urn let those repair
That are either true or fair;
For these dead birds sigh a prayer.

THE PHOENIX AND THE TURTLE
A POEM BY
WILLIAM SHAKESPEARE

I was crying in the dark

Nobody could hear my tears

When you ask, what is wrong with you

I told you nothing and turned your head of me

Life is often feigned , I

fade into your soul and leave my own.

Maybe I consider that yours is more worth

so I let a leave to me.

You did not understand that and was thinking

that I am insane, so you leave me with my hollow shell

and I am staying forever closed until the Sun dont directs to me.

You leave me with the hollow shell and

I drown into your dark eyes.

And all my life I will stay there untill the Sun dont directs to me.

To my biggest love.

My mistress' eyes are nothing like the sun;
Coral is far more red than her lips' red;
If snow be white, why then her breasts are dun;
If hairs be wires, black wires grow on her head.
I have seen roses damask'd, red and white,
But no such roses see I in her cheeks;
And in some perfumes is there more delight
Than in the breath that from my mistress reeks.
I love to hear her speak, yet well I know
That music hath a far more pleasing sound;
I grant I never saw a goddess go;
My mistress, when she walks, treads on the ground:
And yet, by heaven, I think my love as rare
As any she belied with false compare.