Mnogi su mogli svjedočiti mojim problemima po dućanima, koje grozne prodavaćice tamo rade.

To se odnosi samo na prodavaćice u prehrani, a ne i u buticima. Čini im se da u buticima, djevojke koje se tamo zaposle prvo dobiju jezikovu juhu oko toga, kako se moraju ponašati s mušterijama, tako da se ponašaju normalno i trude se nešto prodati, budući gazde od toga žive. Zato znaju da moraju biti ultra ljubazne. Dotle u prehrani rade svakojake babe i žene koje si daju za pravo ponašati se kako god. Osnovna im je zabava bezobrazluk, namrštena faca, spuštanje, a ako im se neka mušterija ne svidi onda se skupno udružuju da budu bezobrazne. A to sve zato jer neće dobiti tako lako otkaz jer ih ionako nitko posebno ne provjerava, a i neka skupna težnja je oko toga da budu sve podjednako namrštene i bezobrazne. To je možda čak i uvjet od "glavne" tamo koja ih nadzire. Mislim da bi dobile otkaz da nisu takve.

 

Ja sam svojedobno radila u više dućana, tako da dobro znam kako to funkcionira. Prvo sam radila preko student servisa u jednom butiku u King Crossu. Tamo je radila sa mnom cura, kojoj je obavezno u svakoj rečenici morala barem jednom spomenuti riječ "odvratno". Nema šanse da bi izostavila tu riječ. Budući je bila tako "odvratno" raspoložena, možete misliti koja je lijepa atmosfera bila s njom. I to po čitave dane. Nakon odrađene smjene od 6 sati koja mi se činila kao da traje jednu godinu ili pola mojeg života, osjećala sam se ko da ću se zbljuvati , ali nisam imala što povraćati. Došla sam do autobusa i imala sam osjećaj kao da ne mogu uopće disati. Bilo mi je zlo da nije moglo biti gore. Tražila sam da dođem do zraka, ali nisam mogla. 

 

Potom sam radila preko student servisa u Ipercoopu, u King Crossu ( again). Kad sam dolazila mislila sam da će to biti savršen posao. Ono udaram u onu blagajnu, otkucam račun i to je to. Ali to se pokazalo vrlo naivno od mene. Rad tamo je zahtjevao tolike peripetije i lukavštine kakve čini mi se nije mogla zamisliti niti Christie pišući svoje detektivske romane. I tako ja došla naivno tamo raditi , bilo je božićno vrijeme usput. Odlučila sam da bi htjela tamo nešto preko praznika dok ne traje faks zaraditi, umjesto da se čitave praznike dosađujem. I mislila sam btw. da ću to moći odraditi svojom lijevom nogom, budući biti blagajnica u Ipercoopu nije zanimanje za koje se traži doktorat ili nešto slično.. U to vrijeme sam već postala apsolvent na faksu, pa sam mislila da će to biti sasvim dovoljno, da mogu tamo raditi kao blagajnica.

 

Svaki dan sam platila bus do tamo 8 kuna i natrag 8 kuna, te sam morala plaćati obrok koji nam (naravno) nitko nije plaćao. Prvi dani su bili "probni"; iako ne znam šta tu treba biti probno, i da ja ne mogu shvatiti, ali eto očito su oni znali. I tako ja došla i nitko me nije upozorio da je u tom probnom sadržaju to da se moram svidjeti 6 baba, s kojima sam radila na blagajni. Svakih sat i pol oni su mene slali drugoj babi, da valjda ona mene provjerava, kako se ja to ponašam, pa ako me nisu roditelji baš odgojili ona će me preodgojiti ne.. Ili zaključiti da meni nema pomoći i da se sa mnom neće dalje bakćati. A tako je i ispalo. Tamo sam morala sjediti pored neke od tih ženski, koje su se usput držale, kao da nema pametnijih od njih, da su tamo valjda čudnovatom slučajnosti završile, a zapravo trebaju raditi u institutu za fiziku.. Takvo držanje su imale. I tako ja sjedim i zurim u to, kako one kucaju u tu blagajnu, što je meni bilo fakat tako "teško" za shvatiti, jednostavno mi je mislim trebao doktorat da bi mogla shvatiti tu pretešku vještinu. I naravno kako nam je bilo dosadno dok smo sjedile tako jedna pored druge, malo smo i pričale i sa dvije babe sam se zakvačila kroz priču, jer im se nije sviđalo moje držanje tamo, koje je fakat trebalo biti posebno napravljeno za tako cijenjen rad, kakav je onaj u Ipercoppu. Noge postavljene 20 cm u uspravnom položaju od tijela i glavu postavljenu pod kutem od 90 stupnjeva u ravnini vrata. Eto, to nisam znala. Na kraju svakog dana se moralo prebrojati pare i sitniš koji je bio u blagajni. Budući sam zbrajanje sitniša i novaca usavršila u osnovnoj školi, meni to nije bilo ultra zanimljivo pa priznajem da sam u vrijeme brojanja sitniša možda i zjakala okolo, ne gledajući u tu posebno krasnu vještinu, koja je jedna od bitnijih radeći tamo.

 

Priznajem trudila sam se iako mi je kašnjenje u krvi, svaki dan doći tamo na vrijeme i čak sam uspjevala ne mogavši se dovoljno načuditi sebi. Ali to očito više i nije postalo tako bitno, nego nešto što je prevaziđeno u ovoj gorkoj borbi da se pokažeš kao savršena prodavačica i budeš sretnica koja je actually dobila taj cijenjen posao za 2 tisuće kuna. Trudila sam se u principu uklopiti tamo jer po prirodi ne podcjenjujem nikog i ništa i nisam smatrala da je taj posao nimalo ispod mojih kvalifikacija. Ali očito prodavačice tamo su smatrale da ja jesam ispod njihovih kvalifikacija.

 

Nakon par dana, sam došla tamo ( na vrijeme) da odradim još jedan dan. Napominjem da do tad nisam bila plaćena s ničim, pa ni obroke. I došla ja tamo, kad zove mene glavna. ( muškobanjasta debeljuca, koja me često čudno gledala i nisam znala razloge., mislila sam da je to obična ljubomora). I zove mene neka sporedna da ja dođem, do glavne i da prije pokupim svoje stvari. Sve je to izgledalo vrlo gadno, kao da me zove netko na čin strijeljanja ili na stratište. Prvo sam morala donijeti sve stvari i neku karticu koju su oni meni dali. Da sam bila pametnija i prije znala, dala bi im to tek kad bi mi vratili studentski ugovor, a ovako sam naivno otišla s tim prije nego sam dobila ugovor u ruke. I došla ja tamo i kaže meni ta ženska da sam ja dobila otkaz. To je sve bilo objavljeno tako, kao da sam ja dan prije nekog pretukla, ubila ili nešto slično. Izjavljeno takvim rječnikom kao da bi se morala sebe sramiti do kraja života svaki dan.

 

Ja pitala ono, wtf "Zašto?". Osim par zakačenosti s tim babama kroz nedužni razgovor nisam ništa drugo napravila krivo. Aha! Onda su počela nabrajanja. Vrlo sam ja to smješno pomislila. Ovo su bile moje greške radi kojih nisam dobila posao, nakon probnog rada, a nisam bila niti plaćena.

1. Držala sam noge čitavo vrijeme u čudnom položaju. Tako da ona jadna nije mogla proći do blagajne, koja je usput metar sa metar, tako da mi nije jasno niti zašto je trebala tamo prolaziti. Ja nisam niti bila za blagajnom već druga. Znaći prva greška je bila što sam noge držala predaleko od tijela dok sam sjedila.

2. Dok se brojao novac, sam gledala okolo umjesto da držim glavu prikovanu za buljenje u novac.

3. 6 baba je provjeravalo kakva sam po prirodi i da li sam skromna, suzdržana, pognute glave, a ja nisam takva, nego ponosna po prirodi, tako da se tim babama nisam svidjela. Ponekad bi nešto rekla, dok je trebalo šutjeti i samo pognute glave klimati prodavačici i smješiti joj se ulizivačkim kiselim osmjehom, ulaženja u dupe.

Četvrti razlog uz svu dužnu volju, nisu uspjeli naći, jer ga nije niti bilo budući sam se sve te dane trudila biti nasmješena, simpatična, ugodna prodavačica koja dolazi na vrijeme i točno uz smješak ljudima obavlja svoj posao.

Ali to u dućanu kakav je Ipercop očito nije bitno.

Ne moram niti reći da su me zeznuli i nisu mi platili ništa za probni rad, budući sam im vratila sve ključeve kartice i obleku prije nego što su oni meni studenski ugovor, tako da taj ugovor nisam vidjela nikad.

Ipercoop mi duguje 500 kuna, ali tko me šiša..

Na žalost ovo što sam ispričala u nedavnom blogu ima svoj loš epilog. Ja mislim da će ova optužba ući u Guinnesovu knjigu rekorada po svojoj gluposti. Znate što mi se desilo dalje? Išla sam jučer u policijsku postaju provjeriti koja je to glupa optužba da ja moram ići tamo. Prvo sam mislila da je to možda bilo nešto od prije,  jer sam u jednom navratu zvala policiju radi jednog muškarca, koji se bahato ponašao i išao mi nešto prijetiti oko neke stvari. Pa sam mislila, da samo to sudovi vrlo sporo rade svoj posao i zovu me tek nakon skoro godine dana.

Ali, na žalost to nije bilo to. Nećete vjerovati radi čega su oni mene zvali tamo. Mene i brdo ljudi je tužio novinar s Indexa.hr radi pisanja po forumu!!!!!!!

Prije dosta mjeseci, novinar s inicijalima A.K je napisao vrlo ružne neistine o našoj osvajačici olimpijske medalje. Može se on pravdati da je to istina, ali koliko ja znam svaka istina najčešće ima barem dvije ako ne i više strana, a njezinu istinu nismo mogli čuti. Na indexu.hr nas par smo se prijavili i napisali da je taj novinar idiot i da bi ga trebalo prebiti. To je bio izraz trenutne ljutnje i piskaranja po forumu za koji sam mislila da je zaštićen, da čovjek smije izraziti svoje mišljenje, pogotovo ako neki novinar popljuje osvajačicu medalje za Hrvatsku, a ne moram niti reči da Hrvatska nije imala puno medalja i da nas se to dojmilo, da smo osvojili medalju od nepoznatog sportaša koji nije bio razvikan kao ovi drugi. I naravno u nama se pojavio istinski ponos što smo osvojili medalju i što ju je donijela mlada, nepoznata sportašica. Ali ne. Očito je novinar pod inicijalima A.K htio da on ostavi pečat na nas budući on ne može osvajati medalje, ali zato može ispljuvati curu, na koju smo se ponosili.

Mi smo napisali par postova po forumu da je novinar smeće, da je Index smeće i da tamo piše samo brdo homoseksualaca, koji nemaju pametnijega posla nego blatiti osvajače olimpijske medalje. Što se desilo? Taj novinarčić , piskaralo se našao toliko uvrijeđen, da je on actually nas i sve koji smo tamo ostavili svoj post, s mišljenjem da je pisanje po forumu tajno i da se ne zna naše ime i prezime tužio.

Došao je do našeg I.P-a,  i do našeg imena i prezimena i napravio tužbu protiv nas. Jučer me zvala policija i ne moram niti reči da mi je bilo odvratno i užasno neugodno, pogotovo stoga što nisam niti znala tko bi me to mogao tužiti. A tužio me novinar čije ime i prezime niti ne znam osim inicijala A.K.!  Ja znam da novinari imaju sva prava pisati svakakve tekstove po internetu, ali da li to znači da mi nemamo prava reagirati na njihove članke koje smatramo običnim blaćenjem drugih ljudi?

I ja sada moram čekati na odluku toga lika, da li će on mene htjeti tužiti. A budući tipa ne smatram normalnim, budući piše pod inicijalima pa tuži ljude, vjerujem da će me htjeti tužiti. A budući su novinari postali radi svoje "istine" kod nas očito najzaštićenija vrsta ljudi, bojim se da bi uistinu mogla pobrati tužbu radi nečega tako besmislenoga kao što je to. Sad mi je žao što nisam jučer u stanici rekla da sam sve napisala ja sama, a išla sam u to uvlačiti druge ljude i jako mi je glupo radi toga. Radi trenutnoga šoka i neiskustva, što se tiče odlaska u policiju kao optužena strana, sam ispričala policiji puno više nego što sam trebala, još se i rasplakala i ispala glupa i naivna u svemu tom. Trebala sam reči da sam ja to sve napisala i da je to -to.

LONDON, 11. ožujka 2009. (Hina/AP) - Prvi čovjek Formule jedan Bernie Ecclestone i njegova supruga Slavica rastali su se u srijedu nakon 25 godina braka.

 

Pedesetgodišnjoj Slavici rastavu je potvrdio londonski sud na temelju "nerazumnog ponašanja" njezinog 78 godina starog supruga. Par se vjenčao u lipnju 1985. i ima dvije kćeri.

Po sudskim je dokumentima Slavica Ecclestone rekla da joj je Bernijevo ponašanje uzrokovalo "stres i tjeskobu". Sudac je presudio da se Ecclestone "ponašao tako da se ne može očekivati od podnositeljice zahtjeva da živi s tuženom stranom" te se brak "nepovratno raspao".

Naravno, nakon mojeg napisanog posta u blogu, očito je to došlo do zaposlenica tamo i desile su se reakcije naravno. Prvo se neka zaposlenica Ipercoopa tu logirala da mi očita bukvicu što sam tako "umišljena" došla tamo raditi,  a ako sam ja umišljena onda fakat ne znam. Očito joj se umišljenost temelji u tome, da ako je neka cura zgodnija od nje ili je uspjela dogurati do kraja faksa, onda si ta cura nešto "umišlja". Pa ju ova mora srediti i dokazati joj da je obično smeće, a ne umišljena i usput ju pogaziti. Ja sam to tad dopustila, ali sam odlučila da bi istina ipak trebala izaći na vidjelo, pa sam napisala blog, jer mi je ovo ostalo u gadnom sjećanju i nakon dosta godina. Radila sam posvuda, ali očito mi je Ipercoop ostao u najgorem sjećanju. Što znači da rad tamo sigurno nije bio ni za kakvu pohvalu, nego naprotiv.

Onda se neka djelatnica logirala na forumu.hr vjerojatno po nalogu poslodavaca tamo da moraju obraniti čast tog "sjajnog" poduzeća. I došla mi tamo biberiti pamet opet, da sam ja "očekivala kraljevski tretman i slično".

Kraljevski tretman bi bio što?

Neplaćenje prijevoza

Neplaćanje obroka

Moje nikad kašnjenje i dolaženje na vrijeme

Neplaćanje na kraju samoga rada?

Otpuštanje kao da sam ubila nekoga, uz usput bujicu uvreda o tome kako sam ovakva, onakva, ne uklapam se među te ljude i to

To bi bio kraljevski tretman?

Ili bi to bila obična psihološka tortura i mučenje i zaplašivanje ljudi? I pokušaj diskreditiranja žrtve na taj način da pomisli da je najodvratnija na svijetu da bi se paraziti tamo naslađivali time?

 

Onda mi je ta ženska počela priče kako se te jadne ženske tako narade tamo i srcedrapateljne priče, a gle mene pokvarenu gaduru, punu paru, kako sam došla tamo i očekivala kraljevski tretman u obliku običnog plaćanja i da mi dopuste zadržavanje elementarnog dostojanstva. To je kraljevski tretman?

Što se tiče žena kojima je to što ih poslodavac maltretira i puno moraju raditi izlika torture novih djelatnica ili mušterija imam im samo reći jednu stvar, a to je da - USMJERENE STE NA POGREŠNOG NEPRIJATELJA. Neprijatelj vam nisu nove djelatnice ili mušterije, nego taj poslodavac koji vas tlači. Tako da osobne frustracije ,nezadovoljstvo ne morate izlijevati na mlade djevojke, studentice ili na nedužne mušterije koje su došle potrošiti nešto u vašem dućanu, isto tako mukotrpno zarađen novac.

ILI VI JEDNOSTAVNO IMATE neke povlastice i veću čast, s čime same sebe postavljate direktno u taj kraljevski tretman, a ne mene ili druge studentice.

To je to.

Lastane, da li sam ja normalna? Patim već dugo za jednim dečkom. Zaljubila sam se još prije u njega. On me malo gledao, a kad smo prohodali, hodali smo dva tjedna i dao mi je nogu. Ja već patim za njim 3 godine. Jel to normalno?

 

Lastan odgovara: Draga moja djevojko. Vjerujem da si ti slatka, lijepa i mila i da ti takav tip ne treba! Sad možda patiš, ali kroz neko vrijeme, kad primjetiš da u tvojoj okolini ima puno slađi, zgodniji i bolji dečko, vrlo brzo ćeš ga zaboraviti i shvatiti da je to bilo samo trenutno. Nemoj se zamarati s njim, jer je život pred tobom! A vjerujem da te negdje, u tvojoj okolini već gleda i čeka puno bolji dečko, od ovoga koji nije znao cijeniti tvoje dobre osobine i da ga voliš! Nemoj nikad patiti za dečkima, jer su oni kao tramvaj! Ako jednog propustiš doći će drugi! Pozdrav mila djevojko i uživaj u životu!

Imamo otvoren foto natječaj.

Možete postavljati svoje fotografije na djelu foto natječaj. Poželjno je da fotografije budu originalne tj. vaše, a ne da su kopirane s interneta.

Ako fotografija bude prijavljena da je s interneta, ona će ispasti iz natječaja za nagradu.

Nagrada je kamera Canon ili tisuću dolara.

Dragi Lastane. Imam 22 godine. Već dugo mi se sviđa jedna romantična i osjećajna cura. Čuo sam od frenda da se i ja sviđam njoj. Htio sam joj kupiti cvijet i poslati neku pjesmicu koju sam napisao jer znam da je romantična, ali frendovi su me savjetovali da je to za papke i da trebam biti grub i macho i ne pokazivati nikakve osjećaje, da ću ispasti kao veći frajer tako, što cure vole. Zato sam glumio da mi se ona ne sviđa i nakon nekog vremena ona je prohodala s drugim dečkom. Ne znam gdje sam pogriješio i što sam krivo napravio? Da li to što sam slušao frendove koji su rekli da je cvijeće i nježnost za papke ili negdje drugdje? Cura više nikako ne želi biti sa mnom i ne mogu ju osvojiti. Što da radim?

 

ODGOVOR: Dragi moj prijatelju. Kad si čuo da je djevojka nježna i romantična trebao si slušati svoje srce i poslati joj cvijet i ljubavnu pjesmicu kako si mislio, a ne slušati svoje prijatelje koji su rekli da je to za papke. Možda neke djevojke i ne vole ljubavna pisma i cvijeće, ali nisu sve djevojke iste i u skladu s tim se moraš prema njima ponašati. Neke imaju jedne želje i ono što im se sviđa, a druge druge. Tako da će vjerojatno jedna romantična i osjećajna cura voljeti da joj napišeš pjesmicu i daš joj cvijet i da joj pokažeš nježnost i potrudiš se oko nje, dok to drugoj, manje osjećajnoj neće biti toliko bitno. Nekim curama poput djevojke iz tvoje priče je bitno da im pokažeš da ti je stalo i da držiš do njih. Koliko vidim ti nisi pokazao da ti je stalo, nego si glumio da ti je svejedno. Zato je djevojka našla drugog dečka. I inače je na tebi da prepoznaš kakva je neka cura i što bi ona voljela i htjela. Onda ju možeš lako i osvojiti. Ako ćeš uvijek slušati prijatelje da su sve cure ovakve ili onakve i da sa svim curama trebaš ovako ili onako, tj. isto, onda vrlo vjerojatno nećeš imati sreće u ljubavi i da osvojiš onu koja ti se sviđa. Zato slušaj samo svoje srce i vjeruj mi nećeš pogriješiti. Ti najbolje znaš kakva je neka cura, a ne tvoji prijatelji! Sretno!

Lastan.

Pišite Lastanu na lastan@croutube.com ( Napišite i svoje godine!)

Sudjelujte u Photo natječaju stranice Croutube Today Journal!

Nagrada je 5000 kuna ili fotoaparat.

Natječaj traje do daljnjeg. Za svoje favorite mogu glasovati jedino Promo članovi i njihove ocijene donose pobjedu!

 

http://www.croutube.com/photo/all/10/1

WASHINGTON,10. ožujka 2009.(Hina) - Najmanje 10 ljudi ubijeno je u utorak u ubilačkom pohodu naoružanog napadača u dva susjedna gradića na jugu američke savezne države Alabame, objavio je Ured za javnu sigurnost Alabame, prenose američke TV mreže.

 

Ubijanje je počelo poslijepodne u Samsonu, 164 km južno od glavnog grada Alabame, Montgomerya, gdje su četiri odrasle i dijete nađeni mrtvi u jednoj kući, a još dvoje ljudi nađeno je mrtvo u drugoj kući, priopćio je državni Ured za javnu sigurnost.

Napadač, čiji identitet nije objavljen, potom se odvezao automobilom 20 km na jugoistok do gradića Geneva na granici s Floridom, pucajući usput na jedno policijsko vozilo.

Napadač je usput ubio jednu osobu u trgovini uz autocestu 52, te još jednu na pumpnoj stanici, rekao je novinarima predstavnik policije Steve Jarrett.

"Uglavnom je to cijelim putem bio ubilački pohod", izjavila je Angela Tobon, glasnogovornica ureda FBI-a u Mobileu, Alabama, u telefonskom razgovoru za MSNBC News.

Policija ga je slijedila do metalurške tvornice Reliable Metal Products, oko tri kilometra sjeverno od Geneve, gdje je rafalnom vatrom zasuo načelnika policije, koji zahvaljujući pancirnom prsluku nije ozbiljnije ozlijeđen, navodi se u izvješćima.

Napadač je potom ušao u tvornicu, iz koje su nekoliko minuta odjekivali pucnji. Policija je unutra pronašla njegovo tijelo, utvrdivši da si je vjerojatno sam presudio, navodi se u priopćenju.

Senatorica iz Alabame, Harri Anne Smith, koja zastupa i okrug Geneva, izjavila je za CNN da je napadač "pucao na obične ljude koji su išli svojim poslom", dodajući da ju je o incidentu izvijestila lokalna policija.

Policija je objavila da su među žrtvama, supruga i dijete zamjenika šerifa okruga Geneva, te da istražitelji utvrđuju je li napadač poznavao žrtve.

Vjeruje se da ima još ljudi koji su ustrijeljeni i ranjeni u tim događajima, rekao je Jarret.

Službenici ureda šerifa u Genevi kazali su kako se vjeruje da je napadač bivši zaposlenik tvrtke Reliable Metal Products, izvijestila je lokalna TV postaja WEAR, podružnica CNN-a.

ZAGREB, 10. ožujka 2009. (Hina) - Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu, koje ove godine slavi 90. obljetnicu postojanja, dodijelio je večeras svoje godišnje nagrade mladim znanstvenicima i umjetnicima.

Na svečanoj akademiji u Muzeju Mimara dvanaestero mladih znanstvenika i umjetnika dobilo je diplome i novčane nagrade od po 4000 kuna za svoj doprinos u 2008. za područja biologije, kemije, biotehničkih i tehničkih znanosti, biomedicine, te društvenih i humanističkih znanosti.

Godišnju nagradu iz područja biologije dobio je Branimir Bertoša, iz područje biotehničkih znanosti Berislav Lisnić i Katarina Huić Babić, iz područja kemije Dominik Cinčić, iz područja biomedicine Marija Brgles, dok su iz područja tehničkih znanosti nagrade dobili Ivica Skozrit i Iva Rezić.

Godišnje nagrade iz područja društvenih znanosti dobili su Josip Mikulić, Maja Munivrana Vajda i Trpimir Vedriš, iz područja humanističkih znanosti nagrada je dodijeljena Marku Likeru, a violinistu Ivanu Novincu za umjetničko ostvarenje.

Na 11. dodjeli nagrada Društva ove je godine umjesto deset, koliko je predviđeno pravilnikom, nagrađeno 12 mladih znanstvenika i umjetnika, istaknula je predsjednica povjerenstva za dodjelu nagrada Jasna Franekić Čolić. Većina njih radove je publicirala u vrhunskim časopisima, a prednost su imali oni koji su istraživanja provedena u Hrvatskoj prezentirali svjetskoj javnosti, rekla je predsjednica povjerenstva.

Svečanoj akademiji pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića, uz članove Društva nazočni su bili i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, izaslanik hrvatskoga predsjednika Izet Aganović, te izaslanik predsjednika Vlade ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, članovi diplomatskog zbora, predsjednici sudova i bivši rektori.

Rektor zagrebačkog Sveučilišta Aleksa Bjeliš rekao je kako je Društvo u proteklih 90 godina, prolazeći kroz niz političkih mijena, težilo očuvanju akademskih sloboda i autohtonih interesa akademske zajednice te da je unatoč svim poteškoćama uspjelo očuvati temeljne vrijednosti akademske zajednice.

Okupljene članove akademske zajednice pozdravio je i predsjednik Sabora Luka Bebić istaknuvši kako je Društvo sveučilišnih nastavnika svih 90 godina širilo horizonte, te da je unatoč korjenitim društvenim i ekonomskim promjenama, ostalo čuvarom hrvatskog duha i povijesne baštine.

Čestitkama članovima pridružio se i ministar Primorac rekavši kako je njihovo društvo danas pokretač promjena utemeljenih na znanju, moralnom integritetu i domoljublju.

U ime nagrađenih na zahvalila je Katarina Huić Babić.

Monografiju o povijesti Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu (1919.-2009.) predstavili su predsjednik Društva Željko Horvatić i tajnik Stjenko Vranjican.

U predvorju muzeja izloženi su uljani portreti svih dosadašnjih predsjednika Društva, koje je izradio akademski slikar Dinko Zlatarić.

Mene su hrvatski muškarci strahovito razočarali svojom površnošću, bezosjećajnošću i budući samo traže cure koje izgledaju kao jefine fufe ( da oprostite na izrazu). Danas, ako je muškarac relativno mlad i solo, on ne traži neku normalnu ženu, koja izgleda kao žena od krvi i mesa i ima poneku manu. On traži žensku, koja izgleda kao manekenka, koja bi se okolo seksala sa svima.

Ova mlada populacija 21.stoljeća je izgubila sve vrijednosti normalne. Traži samo kratkoročna zadovoljstva i to je to. Danas muškarci ne traže normalnu curu, s kojom bi mogli biti sretni, nego traže žensku koja izgleda po nečemu drukčije od drugih i koja ih ne šljivi suhu šljivu.

Vrlo vjerojatno su zato neke moje poznanice same već sto godina. Zato jer ne izgledaju tako, već su vjernice, konzervativne i osjećajne. A takva sam i ja. Pa si razmislite, da li sam ja poželjna našim muškarcima? I don`t think so.

Dok su me u razredu uvijek ocjenjivali sjajnim ocjenama i govorili da sam komad, to muškarcima ovdašnjim očito nisam. ( Budući su danas postrožili jakooo kriterije) . Emotivna sam, romantična, osjećajna osoba, koja obožava kulturu i umjetnost, te profinjena.

Šta mislite da sam tu ikada našla takvoga tipa?

S dužnim poštovanjem ću reći samo istinu i neću lagati, a to je da NISAMMMMMMMMMMMMMMM!!!!!!!!

Dok sam bila u Engleskoj i Italiji, te na kratko u Francuskoj, tamo sam upoznala šaroliki izbor muškaraca, koji su bili različiti, a neki su bili zbilja profinjene, osjećajne osobe, koje vole kulturu i umjetnost.

Ovdje majke mi moje, crkla, ako lagala, u životu nisam upoznala muškarca s kim bi mogla ići u kazalište ili na neki koncert klasične glazbe, a već mi je 30 godina i nije da sam se jučer rodila. Upoznala sam ih masu, ali svi jednako površni, samo razmišljaju o sebi i koliko su poželjni.

Naši muškarci su postali jednako samoljubivi, egocentrični, što se tiče svojega izgleda kao i djevojke nekada, tako da se niti ne nadam da ću IKADA tu upoznati nekoga tko se može iole nazvati muškarcem, a ne nekom pičkicom itd.

I sad već znam da će me muškarci koji nalete na ovo popljuvati strahovito, ali ništa me to ne čudi, jer to je ono što - osjetljive pičkice rade.

Kao kiše Kiša mi danas Umila lice Za nas Su danas Pokisle ptice Ali nas ništa rastužilo nije Dok kiša pljušti Nama se smije I tebi je lijepo I meni je Lijepo mi je Je Dok poljubac mi na obraz daješ Onako vlažan od kišnih kapi Ja samo želim da vječno traješ U meni Kao kiše u jeseni Jasna Livada

LONDON, 11. ožujka 2009. - Više od 1.000 policajaca u Velikoj Britaniji ima kriminalni dosje, doznaje se u srijedu iz službenih podataka.

Od 1063 policijska časnika njih 77 je osuđeno zbog nasilja, 36 zbog krađe, 96 zbog nepoštenja a ostali zbog manjih prekršaja, poput prebrze vožnje, vožnje u pijanom stanju i drugih prometnih prekršaja.

Udruga policijskih ravnatelja je priopćila da "kad god se dogodi nešto neprimjereno u policijskim redovima, pokrene se istraga i poduzimaju se mjere primjerene određenom slučaju".

Udruga također podsjeća da u Velikoj Britaniji djeluje oko 140.000 policajaca i da se rijetko desi da se u policijske redove primi netko s kriminalnim dosjeom.

 

(Hina/Reuters)

WASHINGTON, 11. ožujka 2009. (Hina/AFP) - Muzej američke povijesti u Washingtonu objavio je u utorak da je otkrio "tajnu poruku" u džepnome satu predsjednika Abrahama Lincolna koju je jedan urar ugravirao na satnom mehanizmu.

 

Poruka ugravirana na satnom mehanizmu izrađenom od zlata govori o prvom metku ispaljenom u doba građanskoga rata i o zadovoljstvu što zemlja ima predsjednika: "13. travnja 1861. Fort Sumter su napali pobunjenici. Bogu hvala, imamo vladu", piše u tekstu ispisanom između nazubljenih kotačića satnoga mehanizma.

 

Tekst je veoma pomno ispisao i potpisao Jonathan Dillon, urar koji je u travnju 1861. popravljao predsjednikov sat.

 

"Lincoln nije znao da nosi tu poruku u svome džepu", rekao je direktor muzeja Brent Glass.

 

Lincoln je sat kupio kod zlatara u Springfieldu, u Illinoisu, 1850-ih, a u ruke muzeja dospio je više od stotinu godina poslije, 1958.

 

Urar je 1906., kada su mu bile 84 godine, u razgovoru za The New York Times otkrio da je u unutrašnjost Lincolnova sata urezao riječi: "Prvi metak je ispaljen. Ropstvo je ukinuto. Hvala Bogu, imamo predsjednika koji će se barem potruditi".

Zamislite, danas sam se osjećala upravo kao u onim Kafkinim filmovima, gdje zbog apsurda situacije, ne znamo što bismo napravili. Tako ja sjedim i surfam po internetu. Odjednom mi neko divlje zvoni. Ja sam nastojala ne osvrtati se, jer ne volim kada mi netko zvoni i pogotovo tako drsko, kakav mi je zvuk imalo to zvono. Inače sam po prirodi mirnija i ne volim komunicirati sa svakime, ako baš ne trebam, ali vraga, to zvono tim drskim zvukom nije prestajalo zvoniti i ja sam se odlučila javiti,- Tko je? Policija. Čovjek je prozborio onim dubokim, hladnim glasom, koji je dovoljan da ti prođu srsi kroz dušu. "Šta je sada?", Šta se desilo? " Dobili ste poziv na sud zbog prijetnji". Čovjek nije niti trepnuo, niti ustuknuo nimalo. " Na kojem ste katu?" Dubok, odsječan glas. "Na 4.om". " Da li ćete doći dolje?". "Ne ja bih da vi dođete gore". Čovjek je već imao neki stav, kao da sam zgriješila i kao da sam ja tu na strani, Zla, a on je taj policajac na strani Dobra. Zbog toga glasa, ja sam se počela već tresti, jer mi nije bilo jasno, kakve sad to loše vijesti donosi opet. Dobra sam, mirna, izbjegavam nevolje, a prema ljudima se ponašam s dužnim poštovanjem čak i puno više nego što su uopće zaslužili. Kad je tip napokon došao gore, uputio mi je poziv za sud, da sam nekome prijetila. Naravno , iako je policajac bio mlad, njegov poziv nije bio nimalo nježan i obazriv, kao na primjer poziv za kavu, nego je to bio poziv po defaultu, kao da sam ja ovdje neki kriminalac, kojeg se treba svim mjerama, srediti, odobrovoljiti, da postane pravi pripadnik ovoga društva. Kakvog to društva, pitam se ja, dok se sjetim svih užasa koje se po Hrvatskoj svakodnevno događaju, a nitko ne čini ništa, a dotle se  očito neka osoba osjetila toliko uvrijeđenom, da ovdje policija mora imati svoje prste. Prebirala sam po sjećanjima koga sam to mogla do te mjere uvrijediti da mi sad netko šalje poziv za sud i u tome trenutku sam se osjećala kao u Kafkinom filmu. Čudno. Nije mi bilo jasno, koga sam ja to mogla uvrijediti do te mjere, jer se ne sjećam da sam se s ikim svađala, osim s par prodavačica po dućanima, radi njihovog bezobrazluka i s ljudima preko interneta, što je bilo više smješno, nego strašno. To su bile sve moje svađe u zadnje vrijeme, tako da nisam mogla vjerovati da me netko actually tuži, radi nečega. Na pozivu za sud je jasnim i tvrdim slovima pisalo- Prijetnje. Riječ koje se grozim više od svega i koja mi izgleda strašno. Prije dosta godina, ja sam tužila neke muškarce, jer su prema meni bili poprilično grubi, ali NIKAD, APSOLUTNO NIKAD U SVOJEM životu nisam nikome prijetila do te mjere, da bi on mene mogao tužiti jer su prijetnje, ono što najviše mrzim! Uglavnom, ova vijest pred Božić je došla kao još jedna grozna i loša vijest, koju moram primiti i nove bičeve koje moram osjetiti na svojoj koži. Poprilično krvava vijest s obzirom da mislim da je to jedan paradoks sudbine i jedna igra sudbine, da ja koja se trudim biti dobra, činiti dobra djela i imam masu planova, kako ću pomoći ljudima, dobivam onda takve pozive i takve vijesti. Ova vijest mi je smrzla krv u žilama, jer nekako samu sebe ne zamišljam kao nikakvog bulija koji ide okolo i prijeti ljudima. Ono što me užasno zanima je da vidim koja će to osoba doći  i pokazati se da sam ja njoj prijetila. Ono što mislim je da netko ili nije normalan ili nema pametnijeg posla, pa je u meni našao žrtvu s kojom se ide natezati jer sam mu možda nešto krivo rekla. Uistinu strašno. Javiti ću vam što je bilo dalje.

Dragi Lastane! Bila sam zaljubljena u momka mlađeg od mene. On je meni rekao da ima curu, a kasnije je nema je rekao nekom. A meni govori da ima. Da li me pravi ljubomornom ili šta već? Da li on mene voli, pa ne smije da mi kaže pošto je mlađi od mene???

 

ODGOVOR: Ako si još jako jako mlada, onda je i normalno da su dečki u tvojim godinama još jako nezreli i da ni nisu za vezu, tj.većina ih nije. Jer se boji imati vezu i još se smatra nezrelim da bi hodao s nekom djevojkom.Vjerojatno se osjeća nesigurnim i zato što je mlađi, a dečki vole glumiti frajere i biti glavni u vezi, pa ga je onda strah pošto si starija. Vjerojatno je dečko još jednostavno premlad za neku vezu ( znaš da djevojke puno brže sazrijevaju), a ako je još i mlađi od tebe, onda će mu trebati još dosta dugo da dođe na tvoj stupanj zrelosti.

Ako si starija djevojka, onda mu tvoje godine ne bi trebale biti neki problem, budući to kasnije i nije toliko bitno. Tad je vjerojatno problem to da mu se ne sviđaš dovoljno da bi htio imati vezu na žalost. Ali vjeruj mi, doći će dečko kojem ćeš se sviđati i kojem ćeš ti biti najbolja, kao što se ovom dečku ne sviđaš. Nisi ti kriva, sve ovisi o tuđem ukusu i koga i što netko voli. Možda si ti punkerica, a on voli šminkerice. Možda si ti preosjećajna, a on voli neke cool cure. Možda si ti otkačena, a on voli ozbiljne. Mnoštvo je razloga radi kojih se nekom hoćeš ili nećeš svidjeti i nemoj ulaziti u njih već pusti one kojima se ne sviđaš i budi s onima kojima se sviđaš i koji te vole. Patiti za nedostupnim dečkima, nikad nije pametno i nema smisla! ( jer takvi većinom ostaju nedostupni).  

 

Lastan 

Pišite Lastanu na - lastan@croutube.com! ( uvrstite svoje godine u svoja pitanja i Lastan će vam pokušati odgovoriti!)

Dragi Lastane! Ja njega volim a on meni stalno nešto dobacuje kako mi je lijepo ime...ali hoda sa mojom drugaricom šta da radim?

 

ODGOVOR: Nije me bilo jako dugo na Croutubeu, tako da vjerujem da si riješila već ovaj problem, ali zato ću odgovoriti drugim djevojkama, koje može može mučiti isti problem. Taj dečko ako hoda s jednom curom, a tebi udvara, vjerojatno osjeća da ti se sviđa, pa te malo zeza i onda se osjeća kao pravi zavodnik i frajer. Možda mu se malo i sviđaš, ali nedovoljno da bi hodali. Nemoj mu uopće pokazivati da ti se sviđa, već se ponašaj hladno i zezaj ti njega da on ima lijepo ime i da je zgodan pa će se možda početi sramiti radi svojeg ponašanja i uvidi da te ne može samo tako zezati! Takav ti dečko uopće ne treba, jer se vidi da nije dobar kad hoda s jednom curom, a dobacuje komplimente drugim curama. Sad zamisli kako bi ti bilo da si s takvim dečkom u vezi i da udvara drugim curama, dok hoda s tobom, pa ćeš vjerojatno shvatiti da on nije nikakav dečko za tebe i da trebaš biti s dečkom koji te poštuje. Radije izaberi nekog dobrog, iskrenog dečka sličnog sebi, koji će biti samo tvoj i koji se neće udvarati drugim djevojkama i koji će voljeti samo tebe, a neće "sjediti na više stolica" u isto vrijeme! Dečki koji se tako ponašaju mijenjaju cure kao čarape i rade od cura budale i nemoj si to dopustiti!  

 

Pišite Lastanu na - lastan@croutube.com! ( uvrstite svoje godine u svoja pitanja i Lastan će vam pokušati odgovoriti!)

Labuđe jezero na ledu - slika 1.

Labuđe jezero na ledu - slika 1.

U Ameriki gdje živim čitav svoj život ne možemo nabaviti po dućanima neki suvenir iz Hrvatska. Primjer vegeta, Dorina čokolada koji ja volim. Gdje se može kupiti to? Ja volim Hrvatska i moji roditelji iz Hrvatska. Hrvatska ima beautiful sea i coast. Volio bih vidjeti i naučiti dobro Hrvatski jezik. Uživati u hrvatska kuhinja.

WASHINGTON, 12. ožujka 2009. (Hina/dpa) - Posada Međunarodne svemirske postaje (ISS) na kratko se u četvrtak pripremila na evakuaciju nakon što su kontrolori sa zemlje ocijenili da su komadi "svemirskog smeća" toliko prijeti opasnost mogućeg sudara.

 

Gotovo centimetar duga krhotina ipak je prošla pored ISS-a nakon čega je objavljeno da je opasnost prošla i da se posada, koja je ušla u kapsulu za evakuaciju za slučaj da moraju brzo napustiti postaju, može vratiti uobičajenim operacijama, rekla je NASA.

Komad starog satelita dovoljno se približio da se od astronauta zatraži da poduzmu mjere opreza ali je informacija došla prekasno da ISS pokuša potpuno izbjeći krhotinu.

Američke vlasti procjenjuju da se u Zemljinoj orbiti nalazi oko 13 tisuća komada "svemirskog smeća", ali dio stručne javnosti pribojava se da bi ih moglo biti i više stotina tisuća komada. Čak i ekstremno mali komadić mogao bi izazvati teško oštećenje satelita ili svemirske postaje.

ZAGREB, 12. ožujka 2009. (Hina) - Skupina novinara, udruga civilnoga društva i pojedinaca uputilo je predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu pismo u kojemu izražavaju uvjerenje da je aktualna hrvatska vlast, Vlada RH i premijer osobno, "suodgovorna za tešku krizu hrvatskog novinarstva, težu možda i od krize iz represivnih 90-ih godina".

U pismu se podsjeća na inicijativu protiv ograničavanja slobode medija od prije tri tjedna, koju je podržalo četrdesetak novinara i novinarki, 50-ak organizacija civilnog društva i više značajnih osoba iz javnog života, poput profesora Ivana Đikića, Ane Marušić i Matka Marušića, te don Ivana Grubišića i Ankice Lepej.

Navode pet razloga zašto za takvo stanje u medijima odgovornom smatraju Vladu a ne recesiju, strukturu čitateljske publike i druge moguće razloge.

Tvrde da je Vlada izravno sudjelovala u privatizaciji nekih medija, a nije uspostavila nadzor nad provedbom Zakona o medijima iz 2004. kojim se osigurava demokratskija organizacija medija. Tako je, među ostalim, kako tvrde, omogućena štetna praksa instaliranja glavnih urednika koji nemaju nikakvu obavezu prema kontinuitetu uređivačke politike medija, niti su o njoj dužni raspravljati s novinarima i nižim urednicima koji je trebaju provoditi.

Donoseći važne političke i financijske odluke koje su utjecale na vlasničke strukture u medijima Vlada je stekla prijatelje među izdavačima i urednicima, zbog čega se novinarima određuje "strateški okvir" izvještavanja koji je udaljen od interesa i prava javnosti na potpune i uravnotežene informacije. Novinar koji se ne uklopi u postavljene granice, riskira svoj opstanak na medijskom tržištu, navode u pismu.

Vlast je svojim postupcima devalvirala utjecaj novinara i medijske scene na političke i društvene procese, pa je dojam da ništa objavljeno nema društveni značaj a većina anomalija ostaje bez pravnih, političkih ni moralnih konzekvenci.

Drže da je javna televizija postala mjestom raskola između novinara koji žele služiti javnosti i demokraciji te urednika usredotočenih na služenje centrima moći.

Potpisnici peticije tvrde da u Hrvatskoj ne postoji uravnotežen odnos medija i politike kao u demokratskim zemljama, već su centri moći i mediji postali toliko bliski i isprepleteni da se čini kako svi zajedno vrše pritisak želeći kreirati javnost bez ikakvog utjecaja.

U ime inicijativnog odbora pismo su potpisale Sanja Modrić, Nataša Škaričić i Sanja Sarnavka. Ističu kako su o tim stavovima obavijest već uputili Europskoj komisiji u RH te da namjeravaju izvijestiti i druge relevantne međunarodne institucije.

VARAŽDIN, 12. ožujka 2009. (Hina) - Predsjednici županijskih organizacija HNS-a, SDP-a i HSU-a Milorad Batinić, Dubravka Biberdžić i Stjepan Kozina potpisali su danas u Varaždinu sporazum o koaliranju na idućim izborima za Skupštinu Varaždinske županije te su poduprli kandidaturu Predraga Štromara (HNS) za župana.

HNS i SDP već su bili potpisali koaliciju kojoj se danas priključio HSU.

HSU je stranka s najvećim koalicijskim potencijalom u Hrvatskoj, a u Varaždinskoj županiji vrlo dobro smo surađivali kad sam bio na mjestu župana, rekao je pri potpisivanju sporazuma predsjednik HNS-a Radimir Čačić.

Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja, koji je također nazočio potpisivanju ugovora, istaknuo je kako će se i na idućim izborima nastaviti bipolarizacija hrvatske političke scene u kojoj će najuspješnije biti dvije najjače stranke, HDZ i SDP, a sve ostale stranke imaju izglede jedino ako stvore jaku i brojnu koaliciju.

Potpisivanju ugovora nazočio je i predsjednik Glavnog odbora SDP-a Josip Leko.

LONDON, 12. ožujka 2009. (Hina/AFP) - U borbi protiv pretilosti čokoladu bi trebalo oporezivati poput alkohola i cigareta, predložio je u četvrtak britanski liječnik opće medicine.

 

David Walker drži da svijet podcjenjuje opasnosti čokolade, namirnice koja nije upisana na popis nezdrave hrane iako igra veliku ulogu u pretilosti i drugim bolestima povezanima uz debljinu.

Na konferenciji Britanskog liječničkog zbora Walker je rekao da "vladi treba predložiti da se uvede porez na čokoladu iako se time neće riješiti problem pretilosti, ali se može usporiti porast broja pretilih".

Njegov je prijedlog potaknuo polemiku u Velikoj Britaniji gdje je liječnički zbor o tom pitanju raspravljao već 2003., no i tada je porez bio odbačen kao mjera koja bi pogodila najsiromašnije i koju bi bilo teško provesti.

KAIRO , 12. ožujka 2009. (Hina/AFP) - Sredstvo protiv ćelavosti koje može utjecati na erektilnu disfunkciju ne smije se rabiti, vjerska je odredba (fetva) objavljena na internetskoj stranici pod nazivom "islam-on-line", kao odgovor na pitanje zabrinutog arapskog mladića.

 

Zdvojan zbog potencijalne uporabe sredstva protiv ćelavosti, mladić po imenu Adnan postavio je na internetskoj stranici pitanje o tomu smije li se koristiti proizvodom koji može, kako piše u uputama za uporabu, prouzročiti erektilnu disfunkciju. Također je postavio pitanje je li u skladu s islamom rabiti losion za jačanje korijena kose, što mu ga je propisao liječnik, koji sadrži 0,3 mg alkohola.

Teolog Zainab al-Alvani odgovorio mu je da se takvim proizvodom protiv ćelavosti ni u kojem slučaju ne smije koristiti jer je "erektilna disfunkcija ozbiljan problem koji može negativno utjecati i rezultirati negativnim posljedicama na život bračnog para".

Kad je riječ o losionu s alkoholom, Al-Alvani je mladiću odgovorio da, "ukoliko postoji alternativan proizvod", treba svakako izbjeći uporabu proizvoda koji sadrži alkohol, koji je u islamu zabranjen

BERLIN, 11. ožujka 2009. (Hina/AFP) - Drvena sandala, nošena zadnji puta prije 4900 godina je pronađena u Njemačkoj , u Bodenskom jezeru. Nađena je na mjestu negdašnjeg naselja sojenica na obali jezera.Dobro očuvan europski broj 36  ili UK 6 , je od velike povijesne važnosti.

Tijekom podvodnih pretraživanja sandalu su pronašli arheolozi ronioci službe za zaštitu ostataka regionalne države Baden Wuertemberg.

"Već u željezno doba obale Bodenskog jezera nudile su izvrsne životne uvjete", objasnio je u priopćenju ministar-predsjednik Johannes Schmalzl.

Brojna naselja sojenica bila su izgrađena na obalama jezera između 4. i 1. tisućljeća prije Krista" objasnio je Schmalzl.

Ispod vode su u vazama brojni drveni predmeti i hrana u očuvani jer nije došlo do oksidacije, a time i raspadanja, kao što pokazuje sandala pronađena u naslagama taloga iz doba kasnog neolitika.

Arheolozi su to važnost tog otkrića usporedili s onim Alpskog ledenog čovjeka, čije je mumificirano 5000 godina staro tijelo pronađeno u otopljenom ledenjaku.

 

Hina & Earthtimes.

ZAGREB,11. ožujak 2009.(Hina) - Premijer Ivo Sanader danas je sa saborske govornice poručio kako je uvjeren da će Hrvatska, unatoč slovenskoj blokadi pregovora, u Europsku uniju ući bez davanja i najmanjeg dijela svoga teritorija, ističući da su sve ostale rasprave, pa i špekulacije o datumu ulaska u Uniji, u ovom trenutku irelevantne.

"Siguran sam da ćemo ući u EU bez davanja i centimetra svoga teritorija", rekao je premijer u aktualnom prijepodnevu, pozvavši političare i medije da se više ne bave špekulacije o tome kada će Hrvatska ući u Uniju, jer su one u ovom trenutku "potpuno irelevantne".

"Te su špekulacije potpuno irelevantne, već je relevantno da se Hrvatska neće dati ucjenjivati i da nećemo dati teritorij da netko skine blokadu s naših pregovora", kazao je Sanader.

Naglasio je da Hrvatska nikada nije imala jači međunarodni položaj, koji će, uvjeren je, biti i jači kada 3. travnja postane punopravna članica NATO-a, bez obzira "na ovaj igrokaz i teatar u Sloveniji".

IDS-ovca Damira Kajina zanimalo je što će Vlada učiniti kako bi bankama poslala snažnu poruku da odustanu od dizanja kamata te vezanja kredita uz švicarske franke, američke dolare i eure.

"Kako ćete bankama poručiti da je hrvatska nacionalna valuta kuna, da se tu plaća, posluje i kupuje u kunama. Ako one (banke) ne vjeruju u kunu, kako će vjerovati sirotinja", upitao je Kajin.

Premijer je ponovno apelirao na banke da u vrijeme krize pokažu solidarnost te odustanu od rasta kamata.

"Apeliram na banke da se ne mogu u vremenima krize ponašati kao da krize nema i zanemarivati da su ranijih godina dobro zarađivale, a zarađuju i danas", rekao je Sanader istaknuvši kako ima banaka koje su poslušale njegovu preporuku.

SDP-ovac Danijel Mondekar upitao je kako to da Vlada štedi na hrvatskim školarcima i studentima (odustalo se od besplatnih udžbenika za sve, od podmirivanja troškova prijevoza, smanjivanja školarina, itd), a s 320 milijuna kuna gradi kampus u Mostaru.

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor odgovorila mu je kako iz njegova pitanja proizlazi plan SDP-a da se ukine pravo Hrvata iz BiH da sudjeluju na hrvatskim izborima.

"Tu se razlikujemo za milijardu posto", poručila je, ističući kako je gradnja mostarskog kampusa obveza koju će Hrvatska ispuniti te da to nije nauštrb školovanja i studiranja u Hrvatskoj.

Bez odgovora je ostalo pitanje SDP-ovke Ingrid Antičević Marinović kako to Vlada misli prisiliti hrvatske maturante da ekskurzije organiziraju u Hrvatskoj, nebulozom nazivajući tu Vladinu preporuku, koja je predstavljena kao jedna od antirecesijskih mjera.

To što joj državni tajnik Ministarstva turizma Ivo Mujo nije odgovorio na pitanje, već samo iznosio koja su očekivanja od predstojeće sezone, ocijenila je njegovom potvrdom da se "slaže s maturantima da je riječ o nebuloznoj mjeri koju je predložila nezrela vlada koja nije maturirala".

Sabor je zaključio aktualno prijepodne, a sjednicu nastavlja nakon popodnevne stanke.

Foto: Reuters

AARE/ZAGREB, 11. ožujka 2009. - Hrvatski skijaš Ivica Kostelić osvojio je 17. mjesto na zadnjem spustu sezone u švedskom Aareu, te je izgubio vodeću poziciju u ukupnom poretku Svjetskog kupa tri utrke prije kraja.

 

Kostelić je sa 17. mjestom u Aareu ipak ostao bez bodova, budući da u završnim utrkama samo 15 najboljih dobijaju bodove, pa je pao na četvrto mjesto poretka. Spust je ove sezone najlošija Kostelićeva disciplina u kojoj je uzeo svega devet bodova.

 

Zagrepčanin je zaostao 1.26 sekundi za pobjednikom Norvežaninom Akselom Lundom Svindalom, drugo mjesto je uzeo Švicarac Didier Cuche (+0.20), a treće Šveđanin Hans Olsson (+0.36). Austrijanac Benjamin Raich je zauzeo 13. mjesto.

 

Tri utrke prije kraja Svjetskog kupa Svindal vodi sa 929 bodova, Raich je drugi sa 857, Cuche je treći sa 843 boda, dok je Kostelić sada četvrti sa 837 bodova. Francuz Jean Baptiste Grange je odlučio ne nastupiti u spustu, te je ostao peti sa 777 bodova.

 

Iako je na današnjoj utrci promašio vrata i odustao, Austrijanac Michael Walchhofer je osvojio mali Kristalni globus u spustu. On je skupio 470 bodova što je bilo dovoljno za njegov treći spustaški naslov, a jedini koji ga je mogao ugroziti sunarodnjak Klaus Kroell završio je tek deveti.

 

U četvrtak se u Aareu vodi zadnji superveleslalom sezone.

 

1. Aksel Lund Svindal NOR 1:22,26 minuta

2. Didier Cuche ŠVI 1:22,46 +0,20 sekundi

3. Hans Olsson ŠVE 1:22,62 +0,36

4. Werner Heel ITA 1:22,64 +0,38

5. Erik Guay KAN 1:22,82 +0,56

6. Adrien Theaux FRA 1:22,83 +0,57

7. John Kucera KAN 1:22,85 +0,59

8. Ambrosi Hoffmann ŠVI 1:23,01 +0,75

9. Klaus Kröll AUT 1:23,10 +0,84

10. Didier Defago ŠVI 1:23,16 +0,90

13. Benjamin Raich AUT 1:23,28 +1,02

17. Ivica Kostelic CRO 1:23,52 +1,26

 

POREDAK SVJETSKOG KUPA NAKON 33 UTRKE:

1. Aksel Lund Svindal (NOR) 929

2. Benjamin Raich (AUT) 857

3. Didier Cuche (ŠVI) 843

4. IVICA KOSTELIĆ (CRO) 837

5. Jean-Baptiste Grange (FRA) 777

6. Didier Defago (ŠVI) 684

7. Carlo Janka (ŠVI) 659

8. Michael Walchhofer (AUT) 611

9. Klaus Kröll (AUT) 566

10. Peter Fill (ITA) 536

 

KONAČAN POREDAK SPUSTA

1. Michael Walchhofer (AUT) 470

2. Klaus Kröll (AUT) 424

3. Didier Defago (ŠVI) 363

4. Aksel Lund Svindal (NOR) 356

5. Manuel Osborne-Paradis (KAN) 323

6. Erik Guay (KAN) 287

7. Bode Miller (USA) 275

. Didier Cuche (ŠVI) 275

9. Peter Fill (ITA) 271

10. Christof Innerhofer (ITA) 249

 

Hina

ZAGREB, 10. ožujka 2009. (Hina) -

Na tematskoj sjednici Odbora za rad i socijalno partnerstvo pod nazivom "Otkazi - recesija ili prilika" istaknuta je potreba za sinergijom poslodavaca, sindikata i Vlade, kako bi se kriza prevladala, a sačuvao što veći broj postojećih radnih mjesta, te otvorila nova.

Kriza za Hrvatsku mora biti prilika, mišljenja je predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević, koja nove prilike vidi u energetskoj strategiji, ali i EU programima ruralnog razvoja Hrvatske, čime bi se smanjio broj onih koji dolaze u Zagreb tražeći posao.

Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak podržao je ideju da se rješenja ekonomske krize iznađu dijalogom između sindikata i poslodavaca, no dodao je kako se to neće postići ako Vlada u tom procesu ne bude bila medijator.

Direktorica Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva Sanja Crnković Pozaić založila se za pokretanje bilateralne diskusije između poslodavaca i sindikata na sektorskoj razini, dok se predstojnik Ureda za socijalno partnerstvo Vitomir Begović založio za formiranje sektorskih vijeća koja bi inicirala rješenja prema Vladi.

Inga Žic iz Ministarstva Gospodarstva, rada i poduzetništva ukazala je na potrebu izrade programa poticanja poslodavaca, posebno kada je riječ o izvozu.

Iz Hrvatske obrtničke komore iznesene su i primjedbe da je u posljednje vrijeme značajno povećana platno-prometna nedisciplina, a pri tome najviše stradavaju mali obrtnici.

Dekan Pravnog fakulteta Josip Kregar upozorio je kako se u Hrvatskoj izbjegava pojam društvene krize, te je ocijenio kako će nas kriza pogoditi kasnije, no posljedice će biti teže jer kasnimo s mjerama. Vlast je optužio zbog nevoljkosti da donese rizične odluke, a kako je kazao, donošenje teških odluka krizu odgađa i produbljuje.

Predsjednik Odbora Boris Kunst iznio je i podatak kako su tijekom 2008. godine izdane 10.242 radne dozvole za strane radnike, što je pet puta više nego 2005. godine. Najveći broj tih dozvola izdan je za sektor graditeljstva, dok mediji najavljuju da bi 65 tisuća zaposlenih u tom sektoru moglo dobiti otkaz.

Usporavanje gospodarskog rasta, odnosno opadanje proizvodnje i trgovine, odrazilo se na kretanje broja novoprijavljenih na evidenciji nezaposlenih, upozorila je ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ankica Paun Jarallah.

Po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nezaposlenih potkraj prošlog mjeseca bilo je 262.821, od čega je 160.374 žena.

Prosječni broj nezaposlenih tijekom 2008. u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bio je 236 tisuća.

U veljači ove godine broj nezaposlenih po prvi je puta nakon 2005. godine povećan, kako u usporedbi sa siječnjem ove godine (za 8.530 osoba) tako i u usporedbi s veljačom prošle godine (za 2.730 osoba).

U razdoblju od rujna prošle do veljače ove godine izravno iz radnog odnosa u evidenciju nezaposlenih prijavila se 92.051 osoba, a najčešći razlozi prestanka rada tih osoba su istek ugovora na određeno vrijeme (46,3 posto), poslovno uvjetovani otkazi (23,5 posto), te prestanak rada na sezonskim poslovima (16,2 posto).

Na skupu je upozoreno i kako su žene u diskriminirane na tržištu rada, te će kriza u najvećoj mjeri pogoditi upravo njih.

ZAGREB, 9. ožujka 2009. (Hina) - Sitni zagrebački kriminalac nije mogao ni sanjati da će ga tri godine nakon provale i krađe 20 kuna iz kafića u Gajnicama policija ipak uspjeti pronaći i to zahvaljujući DNK analizi bioloških tragova koje je ostavio na mjestu zločina.

Policija je danas izvijestila da je uhvatila 22-godišnjaka koji je sredinom travnja 2006. provalio u kafić u Crnojezerskoj ulici u Gajnicama. Iz kafića je odnio mizeran plijen ali i ostavio biološke tragove koji su na kraju policiju doveli do njega.

Osumnjičeni je priveden u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda.

( Osim što možete preko ove stranice postaviti oglas da tražite posao) :) posao u Engleskoj uistinu nije lako dobiti. Da biste dobili posao u Engleskoj trebate biti državljanin EU. Budući mi još nismo državljani EU, mi ćemo do posla u Engleskoj vrlo teško. Svugdje vlada kriza u gospodarstvu i što se tiče poslova. Druge zemlje će u principu zapošljavati samo svoje građane, a malo će se naći poslova za druge. U Englesku je došla masa Poljaka, sa EU putovnicama, svi oni rade fizičke poslove, i najteže poslove koje Englezi ne žele raditi tako da se nađe vrlo malo poslova za države koje još nisu u EU. Opet, nije vam olakotna okolnost, niti to ako nemate nekakvo radno iskustvo, skupljeno baš u Engleskoj.

Dvije su mogućnosti da biste radili u Engleskoj. Englezi trenutno za zemlje, koji nisu dijelom EU priznaju jedino rad preko Studentske vize. ZNači, ono što možete je - upisati tamo fakultet ili magisterij, pa onda usput raditi. ( To vam baš i nije isplativo, budući fakultet za naše državljane tamo košta oko 100 tisuća kuna jedna godina).

Druga vam je mogućnost raditi preko Work Experience programa i to je puno jeftinija mogućnost. Jedino na taj način ćete dobiti pravo da tamo radite na legalan način. Inače, kao ilegalac se možete suočiti s deportiranjem u vašu zemlju, što može biti strašno neugodno i bolno.

Work Experience programi postoje 

PLAĆENI

-  da se tamo zaposlite kao konobari ili u ugostiteljstvu. Plaćen vam je hotel, a ono što zaradite je čisto vaša zarada. Preko tog programa možete zaraditi od 8 tisuća kuna mjesečno + napojnice. Možete raditi od 2 i pol mjeseca, do 6 mjeseci.

NEPLAĆENI

- ako želite skupiti radno iskustvo u Engleskoj, i da nakon nekog vremena možete dobiti i plaćeni posao, ( ako imate sreću da poslodavac prepozna vaše kvalitete, a i to je moguće , vjerovali ili ne, ako ćete se jako potruditi i naravno, puno je vjerovatnije, da ćete dobiti plaćeni posao, ako ste se za nekog iskušali kao volonter, nego odmah), imate mogućnost iz gotovo svih fakultetskih smjerova raditi neplaćenu praksu.

Na žalost ti poslovi u početku nisu plaćeni, ali sa nekim poslodavcima se možete dogovoriti da vam plate barem osnovne troškove.

 

CIJENA - Work Experience programa. Work Experience programi kod nas koštaju od 18 - 35 tisuća kuna. 18 koštaju oni koji traju 2 i pol mjeseca, a 35 oni koji traju 6 mjeseci.

Po mojim informacijama uskoro će se na ovoj stranici prodavati takvi programi po dosta povoljnijoj cijeni, tako da se za to možete obratiti adminici- croutubea. Mislim da će to biti jako dobro, jer si rijetko tko može priuštiti da da 18000 kuna, a da ne dobije plaćenu niti sobu. Na žalost, trenutno ne postoji jeftinija, opcija da bi se radilo u Engleskoj, niti lakša da bi se došlo do radne dozvole.  

Za vrijeme radnog programa dobiti ćete CIE Certifikat o radnom iskustvu + učenje 4 tjedna + rad od 10 - 34 tjedna + učenje 1 tjedan.

Svaki mjesec ima određeni datum kada taj program počinje.

Ja sam uvijek planirala otići na taj radni program, ali se nisam usudila, jer nije bilo nikoga zainteresiranoga. Sada mi je žao, jer sam to mogla obaviti kad sam bila mlađa i u većem naponu snage.

Ako admin-croutube, stavi te programe u svoju ponudu, ( kako mi je rekla, budući smo zajedno provele neko vrijeme u Londonu), preporučam svima da to obave i odu, jer meni je žao, što ja nisam! Sad bih imala neko radno iskustvo u Engleskoj i tko zna, možda bi prije mogla naći posao tamo, nego ovako, budući mi je velika želja bila oduvijek tamo raditi, ali zbog niza slučajeva to nisam uspjela provesti u djelo. Jedan od razloga je strah, koji me spriječavao da se okušam u takvim stvarima.

Primijetila sam da u životu, uvijek kad mi nije baš bilo stalo do nekoga, toj osobi sam bila zanimljiva. Kad mi je počelo stati , onda sam prestala biti zanimljiva. Da li to znači, da u životu bolje prolaze osobe, koje nemaju nikakve osjećaje ili moraš biti glumac, da bi bio s nekim koga voliš? Ili je moj problem bio, da se meni činilo da te osobe volim, a nisam to znala pokazati? Možda i to... Svi mi više volimo ljude koji nam znaju tepati, govoriti nam najljepše i najslađe riječi i kojima smo "super". Čak nam nije bitno ni to da li ti ljudi zapravo kriju guju u njedrima i kuju puno gore planove s nama, nego se nama čini. Mi želimo od nekoga čuti lijepe i slatke riječi, neke komplimente, mada ta osoba ne mora tako misliti. Da li to znači da svi mi volimo više glumce? Netko nas može zbilja ne voljeti, ali ako nam kaže pokoji kompliment, već možemo pasti na to. A dotle osoba, koja je iskrena s nama, ako imamo slabije samopoštovanje i sigurnost u sebe, može nam postati najgori neprijatelj, samo radi iskrenosti.. Netko nas može gledati u oči i reći da nam je super ta npr. plastična operacija koju smo napravili ( iako nije..) , a drugi može biti iskren i reći da nije super, da je dapače vrlo loša. I onda će nama ovaj neiskreni lažljivac, postati puno bolji prijatelj, od onoga koji nam je rekao bolnu istinu u facu i koji je bio samo iskren, budući nas cijeni.. I ne želi nas lagati u facu, da je nešto dobro, a smatra drukčije, nego želi sa nama voditi iskrenu,suvislu komunikaciju.

Ok, iako se žalim na to da ljudi ne podnose iskrenost, moram priznati da i ja sama puno više volim ljude koji se slažu sa mnom u mojim stavovima, jer su takvi ljudi puno ugodnije društvo. Ali, s druge strane, to ne znači, niti da ću potpuno omalovažavati i podcjenjivati osobu koja drukčije misli, nego ću jednostavno njezino mišljenje uzeti kao drukčije od svojeg. Isto ne volim ljude koji traže u svakom razgovoru novu metodu oponiranja. Takvi ljudi znaju biti strašno naporni i s njima je komunikacija jednostavno napor, muka i nekad mi se čini uzaludan trud. Tako da ne znam, što se ja žalim na tu današnju neiskrenost. Jednostavno, čovjek više voli razgovarati sa svojim istomišljenicima, s kojima ima slično mišljenje o nekoj za njega bitnoj temi. Tada, osim što se osjeća više cijenjen i poštovan, osjeća se da ima potkrijepu u svojem stavu, da dobiva novu snagu u obliku druge osobe, što je velika stvar u ovom svijetu punom neprijateljstva, borba i ratova, zbog nepoštivanja različitosti. Iz ovog mojeg navedenog ispada da bi bilo najbolje naći osobe koje imaju slično mišljenje kao i mi, ali to je u ovom čudnom svijetu, nekada nemoguće.

Zašto više volimo te lažljivce, koji se slažu s nama? S njima je puno jednostavnije. A ljudi vole jednostavnost. Ne vole komplicirane situacije i ljude s kojima imamo komplicirane situacije. Volimo više ljude s kojima se jednostavno i lagano slažemo u svemu. Naše "pariće". Ali da li to znači, da smo postali neimuni na ljude koji drukčije misle? Ako netko drukčije misli, odmah nam postaje neprijatelj? Budući se naši putevi ne presijecaju? Iz svega ovoga zaključujem da je bolje ipak lagati ili ne govoriti istinu u facu, nego uvijek govoriti istinu i svoje mišljenje. Tako ćemo imati puno manje neprijatelja.. Tj. zaključujem da svi ljudi ne vrijede da budemo iskreni s njima.

Čitavog života sam se bavila umjetničkim disciplinama. Oduvijek sam u sebi imala izraženu umjetničko kreativnu crtu i to me ispunjavalo više od svega. Sa negdje 8 godina me ujak prvi puta odveo u kazalište na Labuđe jezero. Kazalište je tad postalo mojim drugim domom i zamišljala sam kako ću jednom i ja živjeti  kao te balerine i umjetnice. Da ću živjeti u jednom svijetu iz snova, i da će mi svaki dan biti jedno, prekrasno, savršeno , novo iskustvo. Da ću postati poznata operna umjetnica ili pijanistica, i da od hrpe ljudi neću znati izabrati s kim ću biti ili se družiti. Svijet će mi se diviti a ja ću biti mažena i pažena i priznata od strane drugih. Kad sad pogledam.. Nevjerojatno je koliko je život obrnut od onoga što želimo.. 

S 15 godina sam krenula na satove klavira. Klavir sviram još i danas- 14 godina kasnije. Skladam, zamišljam kako će jednom moje skladbe postati poznate. (Uvijek samo mašta, ha?) Unatoč tome, moja prirodna stidljivost me spriječavala da nešto ozbiljno po tom pitanju i napravim. Uvijek me ta stidljivost kočila u svemu, a na žalost u umjetnosti, ne smiješ biti stidljiv, ako želiš da i drugi znaju za ono što radiš...

S 15 godina sam ozbiljno krenula na satove klavira i išla sam ga redovno. Znala sam da sam na žalost zakasnila 3 godine i da više  muzičku školu ne mogu upisati , ali ga mogu svirati sebi za dušu. Moja profesorica klavira je prepoznala talent u meni, pa me nagovarala da mu se ozbiljnije posvetim i odem na muzičku akademiju. Ja sam ga išla ozbiljno, do 19-e godine, ali tada se trebalo odlučiti. Ili ću početi raditi ili upisati faks, a muzičku akademiju tada još nisam mogla upisati, jer nisam završila srednju muzičku školu. Negdje prije sam krenula i na operno pjevanje, pa sam se mislila i tom posvetiti, ali kad je došlo vrijeme odluke, a muzičku nisam mogla upisati, niti operno pjevanje, zbog nedostatka srednje muzičke, odlučila sam upisati jedan egzotičan faks jer mi je budio maštu i djelovao inspirativno. Mislila sam da ću barem tamo utopiti svoj kreativni duh i baviti se možda nečim kreativnim poslije, kad su već muzička akademija i operno pjevanje otpali.

Krenula su predavanja i na žalost za klavir je bilo sve manje i manje vremena. Moram reći da sam od opernog pjevanja odustala, kad sam dopala u ruke jednoj profesorici koja me poprilično demoralizirala s tim "da ja nisam za to". A ja kao slabija i povodljiva osoba koja je svakoga u životu previše slušala, sam poslušala nju i tako si uništila moguću pjevačku opernu karijeru. Možda ja nikad ne bi postala nova Maria Callas, ali sam ovako satrla sve pjevačke ambicije, a ne može se baš reći, da mi je glas lošiji od nekih opernih pjevačica, ali su one bile očito upornije.

Krenula sam na faks i tako prolazila je godina za godinom, a da nisam niti primjetila. S vremena na vrijeme i dalje sam svirala klavir i do danas je on ostao moja ljubav, koju na žalost premalo i preslabo sviram i to samo ponekad "za dušu". Evo, na primjer, danas sam nešto skladala, ali sam se sjetila da ta skladba vjerojatno nikada neće ugledati svjetlo dana u javnosti, jer sam prestidljiva za bilo kakvo izvođenje, a opet preškrta da svoju pjesmu dam nekom drugom.

Od malena sam voljela i pisati, iako je glazba ipak bila moja najveća ljubav.. Više sam bila glazbeni tip, ali kreativnost teži da negdje bude izražena, a pisanje je bilo ipak manje javno i stidljivija umjetnička disciplina, koja je više ležala uz moj duh. Pisala sam i pisala i prije 2 godine sam imala jednu ludu inspiraciju, pa sam napisala u par mjeseci par romana i knjiga koje su danas zatočene u mojem kompjuteru jer ne vjerujem previše u sebe i da bi to moglo biti objavljeno. Tako da niti s tim nisam ništa pokušala. Valjda me previše toga strah, tako da sam i to radije stavila po stranu. Danas radim posao nevezan i uz faks i uz umjetnost. Posao koji nije niti najmanje kreativan. Dapače, strašno precizan, a kreativnost ne da nije dopuštena, nego je strogo zabranjena.  Znaći, snove o kreativnom poslu, nisam ispunila. Naravno, nisam prezadovoljna njime, niti me ispunjava. Zadovoljna sam jer imam plaću i egzistenciju, ali meni kao kreativnoj osobi to nije dovoljno. Kreativni ljudi žele negdje izraziti ( i pokazati ) svoju kreativnost, jer kreativnost nije kreativnost, ako nigdje nije pokazana. I nikome.

Nisam osoba, koja se voli nametati i nisam se željela nigdje gurati. Nisam imala nikakvu vezu, niti dovoljno probojnosti, da na silu nešto dobijem. Zato sam prihvatila taj jedini posao koji mi se nudio, iako smatram da zaslužujem više od jednog šturog posla po pravilima, u kojem nije dopušteno ništa izvan tih pravila ili posao jednostavno nije odrađen.

Zadnju godinu sam se počela baviti i web dizajnom i tako je došla ideja za ovu stranicu, koja bi postala umjetničko,novinarski portal i gdje bih mogla staviti neka od svojih kreativnih "dosega". Tako da barem netko vidi čime se ja to bavim ( ako slučajno zaluta na ovu stranicu), onako "iz duše i srca". Ovaj portal sam uredila tako da bih ja, ili neke druge kreativne osobe, mogle ostavljati ovdje svoja ( nepriznata i skrivena), umjetnička djela, za koja mi smatramo da su "najbolja" na svijetu i za koja ne želimo da ostanu zaboravljena, kao da nisu niti postojala, nego da ih objelodanimo pred onima koje to zanima i koje zanimamo mi.

Stranicu nisam željela reklamirati , nego sam željela da oni koji slučajno dopru do nje, otkrivaju njezin dio po dio, koji je istkan od naših osjećaja, onog najvrednijeg što imamo u sebi.

Trenutno sam najzadovoljnija dok se bavim ovim i dok napišem neki znanstveni, kulturni ili druge vrste članak, koji će poslužiti kao novo obilje informacija i nekome reći nešto novo. ( Osjećam se tad pametnije i vrijednije) budući strašno cijenim znanje i nova učenja, tako da sam najsretnija kad se bavim s time. To je ono što volim i tu se nalazi moje srce, iako se u ovom svijetu, gdje je teško bez završene akademije dobiti neki kreativniji posao, u zbilji bavim s nečim egzistencijalnim.

Možda ću jednom uspjeti to dvoje stopiti, ali moja prirodno pesimistična narav sve manje vjeruje u to. Ipak, nije to bitno, jer meni je samo cilj, pokazati nekom tko će to poštovati, nešto što radim, nešto što sam ja, nešto što volim, a da li će to cijeniti netko toliko da mi plati mi je irelevantno. Ljudsku kreativnost cijenim više od svega, tako da mi je ona nadahnuće, utočište, smiraj u ovom ludom i prevrtljivom svijetu.

Život u Londonu je iznimno skup. Ako dolazite kao student možete birati između smještaja u Hostelu, hotelu, ili u obitelji ( host family). Najjeftiniji je smještaj u hostelu, nakon toga dolazi život u londonskoj obitelji, pa u hotelu.

Za smještaj u obitelji morati ćete izdvojiti oko 1200 kuna tjedno, što zapravo ovisi o tome, u kojem ste dijelu smješteni. Ako ste smješteni bliže centru, morati ćete izdvojiti oko 1200 kuna mjesečno više, nego što bi bilo da ste smješteni kojim slučajem u periferiji. London je podijeljen na zone. Ima 6 zona i 1 i 2 su blizu centru, a što se više udaljavate po broju, to se više udaljavate od centra.

Ako želite živjeti u hostelu, možete naći smještaje već od 50ak kuna po noćenju, ali ne moram reči da nisu baš sjajne kvalitete. Što je soba jeftinija, jasno je da je lošije kvalitete. Ljudi imaju poprilično smješne dogodovštine s noćenja u pojedinim hostelima. Susreću se s žoharima, crvima.

Najsmješnija mi je priča bila, dok je jedan par spavao tik ispod police s velikim televizorom i muž čitavu noć nije mogao od straha zaspati, jer je spavao tik ispod tog televizora i bojao se da se polica ne sruši i televizor mu ne padne na glavu. 

Najpoznatiji hostel u Londonu je Generator, gdje dolaze mladi iz svih dijelova svijeta. Backpackers je također poznat londonski hostel, koji se ističe svojom jeftinoćom. Također, život u njemu nije luksuzan i namijenjen je više za kraće periode boravka u Londonu.

U većini hostela se može uzeti soba samo za kraće periode. Nakon što pređete 2,3 tjedna morate se iseliti iz tog hostela i otići u neki drugi. Hosteli su uglavnom namijenjeni za ekipu od 4 na dalje ljudi, koja živi u istoj sobi. S njima je zabava garantirana, jer ih ima mnogo, ali na žalost, nemate neku svoju privatnost. Zato je noćenje u hostelima toliko jeftino. 

Ako vam se ne sviđa niti jedna od ove dvije mogućnosti možete uzeti sobu u hotelu što će vas koštati najmanje 10 puta skuplje od hostela.

Također su poznati načini smještaja bad&breakfast, koji su također vrlo skupi. Možete proći nešto jeftinije ako kupaonicu dijelite s ostalim ljudima na katu. Najčešće da biste došli do povoljnog smještaja u Londonu, to je jedan od uvjeta. Dijeljenje kupaonice.

Ako vam je hotel preskup, a hostel prejeftin i ne sviđa vam se dijeljenje kupaonice s drugim ljudima, možete unajmiti i svoj stan, ali to će vas koštati oko 8 tisuća kuna mjesečno skupa s režijama.

To bi bilo za sad sve oko smještaja u Londonu.

 U slijedećem blogu ćemo pisati o poslu u Londonu.

Neću lagati. Volim seks i oduvijek sam voljela seks. Kad sam imala tek 13 godina, već su mi se sviđali neki dečkići u razredu. Voljela sam sjediti blizu jednoga , a on bi se kao ovlaš sa svojom nogom trljao u moju.

Tada je to sve počelo. Još danas se sjetim seksa koji sam imala sa svojim bivšim. Bilo je to nešto savršeno. Bio je ovan u horoskopu i obožavao je seks, a obožavala sam i ja. Sad mi jako fali, kad ga se sjetim.. S njim sam doživljavala ekstazu u seksu, vjerojatno to više nikad neću doživjeti. :( :( :( Sama sam i nitko se ne zna seksati kao on! :(

Fale mi njegovi dodiri, njegovo tijelo na mome, ekstaza koju smo doživljavali. Potpuno stapanje duha i tijela. Gdje je sve to nestalo i kako to i njemu ne fali? Tužna sam sad!!!!!!!  Njega zaboli za mene, a ja patim i venem za njim i uvijek se sjetim s nostalgijom seksa koji smo imali! A on sad sa nekom drugom leži u krevetu i nijega ga briga!

I ne shvaćam kada će ta čežnja i nada prestati više? Kada ću početi normalno živjeti i zaboraviti na njega, a ne kao da živim u njemu! Koji je to vrag?

Možda ako se dobro poseksam s nekim drugim, onda će to tek otići?

Moje saznanje je da je osobama koje se u poslu trude iznimno bitna neka pohvala za rad. To je motivacijski ključ, koji nam daje polet i svijest da smo na tom poslu nezamjenjivi, da nešto vrijedimo i da naš rad ima smisla.
Ja se osjećam sto puta bolje, kada se u poslu potrudim, kada vidim da je moja šefica zadovoljna sa mnom. Vidi se na njoj to vrlo brzo i tada se osjećam sjajno. Kada se pak ne trudim, jer čovjek ne može biti jednako predan radu svaki dan, kada osjetim njezino nezadovoljstvo se osjećam nekako vrlo jadno. Mislim da je ljudima strašno bitna neka pohvala i ona im daje polet , motivaciju i dobar osjećaj.
Inače se čovjek vrlo brzo počne pitati, pa što uopće radi tu, za šta on služi, koja mu je svrha na tom poslu. Sretna sam, jer to imam kod svoje šefice, tu pohvalu koja mi daje puno više sreće, kad vidim da je zadovoljna, nego da imam veću plaću.

Senzibilna sam osoba, a u ovom svijetu na žalost je senzibilnost postala izrazita mana, pogotovo što se tiče poslodavaca. Imam osjećaj po pričama drugih da poslodavci danas nisu voljni odati svojim radnicima nikakvo priznanje, što se tiče izvršenja njihovoga posla.
Dobiti posao je postalo iznimno teško i zapravo pravi poduhvati, ako ti nisi dobio stalan posao još u 80-ima i 90-ima. Poslodavci su se razbahatili, jer im stigne na svaki natječaj sto molbi i smatraju da ti njima moraš biti izrazito zahvalan za tu priliku koju ti daju. Na žalost to je poprimilo groteskne razmjere, i primjećujem izrazitu NERACIONALNOST I NERAZUMNOST sa strane ljudi i poslodavaca, pa tako mnogi misle da za neku crkavicu od 2 tisuće kuna također moraš biti presretan, samo zato jer su dali tebi priliku, a ne nekom drugom. Poslodavci tu imaju strašno jak argument, koji niti jedan radnik ne može oboriti ( osim onih koji rade na deficitarnim mjestima) a to je- "Ako nećeš ti, naći će se tko hoće". Ta jedna rečenica je dovoljna, da ti svaki poslovni i ljudski ponos padne u vodu i da shvatiš da si lako zamjenjiva, potrošna roba, samo kartridž koji će oni vrlo lako napuniti novom tintom.

Ja to ne razumijem, jer sam u karakteru jako racionalna i vladam se onim- Nemoj činiti drugima, ono što ne bi htio da drugi tebi čine, tako da ne kužim kako ljudi mogu izrabljivati tako druge, a da su u položaju drugog, vidjeli bi koliko je taj položaj nezahvalan i koliko im nije dobro.
Mene bi čak bilo i sram, dati nekome plaću 2 tisuće kuna, očekivati od njega 8-satni rad i još očekivati da me duboko poštuje zbog toga.

Ne razumijem takve ljude i njihovu užasnu neracionalnost. Da netko za mene ide raditi za 2 tisuće kuna, ne bih ga zvala svojim zaposlenikom sigurno, već nekom tko mi pomaže u poslu.
Kako su ti poslodavci došli do tog stanja? Da li su shvatili da s ljudima moraš biti vuk, da dobiješ od njih janjad i da li su se opekli, budući su bili u početku predobri, pa su ih njihovi radnici muljali i varali i onda su shvatili da će igrati sad opakiju igru ili su se takvi rodili? Na žalost, nekako mi se čini da s ljudima zbilja nekad moraš opako, da bi te poštovali i zato bih vjerojatno ja zbog svoje nježnosti, slabosti i naivnosti s ljudima opako naježila kao poslodavac!

We can wonder to success of this woman. In my opinion this woman represents one all generation of very shallow persons. This woman could never be my friend and I would never want to have friend like her. She is shallow, she likes only herself, but in my opinion this woman is amuse herself much more then many people today. Only for that reason this woman is worth of attenton. This woman is not some scientist which will improve lives of people so thatś why I cannot believe that she has that much of attention of Media. It is very sadly that persons like her are in the centre of media and people who are true hero are nowhere. I cannot believe that this is happening. Only good thing that this people are doing to us is that we feel next to them, like geniuses, but again one bitter taste stay- She is amusing much more then anybody of us. The shallow she is, she is living her life trully and we can only philosoph about her.