Magda Weltrusky je svojim impresivnim pisanjem, u časopisu Glorija, zaradila status novinarskog psihologa, koji je većinom tješio žene, ali i poneke muškarce u svojim ljubavnim i raznovrsnim problemima. Uvijek puna riječi utjehe, ali s druge strane i jako realna pomagala je ljudima u njihovim problemima i davala bezbrojne riječi podrške. Kao izuzetno kvalitetna spisateljica ostala je raditi od samog početka do kraja za ovaj list i uvijek se Magda Weltrusky čitala kao prva u Gloriji. Uvijek je bilo zanimljivo okrenuti poleđinu Glorije, pročitati probleme s kojima su se ljudi borili i tada uistinu predivan odgovor koji bi ona uputila. Nekako se činilo da bi s njezinim pisanjem pola problema već bilo riješeno. U svoje pisanje bi većinom utkala nepregledno mnoštvo metafora i epiteta koji su ju odavali kao izrazito načitanu i pametnu osobu i veliku spisateljicu, bogatog životnog iskustva. Ono što žalim je što nije napisala svoje vlastite knjige, budući mislim da bi ubrzo zasjela na tron kao jedna od najvećih hrvatskih modernih pisaca.

"Nema boljeg komuniciranja od istine. Katkad je bolna i neugodna, nije ju uvijek najsimpatičnije čuti, ali je za svakog ipak najbolje da se s njom što prije suoči. Nikad nisam podcijenila nijedan problem o kojem su mi ljudi pisali, nikad nisam odgovarala površno i nezainteresirano i nikad nisam bila samo racionalna. S druge strane, vjerujem da je većina ljudi najviše pomogla sama sebi time što je svoj problem uobličila u pismenoj formi, ispisala ga na papir i tako ga izbacila iz sebe - kazala je 2000. u intervjuu Gloriji u povodu 300. broja lista, odnosno 300. rubrike Neka ostane među nama"

Croutube Today Journal