Iako, nekad malo pretjeruješ, moram se složiti s tobom u dijelu, da se muškarci u Hrvatskoj i u na primjer Italiji izrazito razlikuju. Mi smo bili u Rimu i tamo smo bile zapanjene ponašanjem muškaraca prema nama. Jednostavno, toliku romantičnost, osjećajnost , a i kavalirštinu nisam doživjela u sve svoje godine života u Hrvatskoj. Tu jednostavno muškarci glume da su cool, pa čak i neku bahatost i kao da je žena ispod njega, dok tamo se muškarci uistinu trude oko žene da ju osvoje i cijene je. Bila sam tamo kratko, upoznala par muškaraca, ali sa svima njima sam se osjećala kao prava žena i nekako baš ugodno, lijepo i posebno, dok se u Hrvatskoj s većinom tipova osjećam kao samo još jedna u nizu.. Ono, nimalo posebno. Čini mi se da Hrvati ne cijene žene i uzimaju ih olako, dok su Talijani razvili čitave metode osvajanja i truda, koji je uistinu meni bio pravo osvježenje. Jednostavno mi je dosta da ja moram trčati za nekim tipom, kako to moram u Hrvatskoj, a u Italiji su drukčiji i puno više "pravi muškarci" što mi se uistinu puno jače sviđa. Ono, kao gledamo njih, pa naši muškarci uglavnom za njih govore "digići", "pederčići" i slično, ali ja bih rekla, da oni u svojoj jednoj nozi imaju puno više muževnosti, nego Hrvati u čitavom tijelu. Naši muškarci su užasno izgubljeni po ponašanju i pokušavaju nešto glumatati, da bi ispali pravi frajeri, a na kraju to ne ispadaju ni najmanje jer prva prepreka i bježe.. A bijeg nije nimalo frajerski..
Naši muškarci teško prihvaćaju i kritiku i ako ih kritiziraš ponašaju se kao da si im odsjekla neku stvar, dok Talijani su puno manje osjetljivi na svaku tvoju vibru koju im uputiš. Nekako kao da imaju više svoj cilj s tobom, što mi se puno više sviđa. Kao da znaju što hoće.